Apolonije Rođanin

Apolonije Rođanin (grč. ’Aπολλώνιος ὁ ‛Ρόδιος), filolog, pjesnik helenističkoga razdoblja (Aleksandrija, oko 295.pr.Kr. – ?, 215.pr.Kr.). Gl. mu je djelo, i jedino očuvano, ’Aργοναυτικά (Zgode o Argonautima), ep u četirima pjevanjima (5835 heksametara). Sadržajem je epa predtrojanski grč. mit o doživljajima Argonautā, skupine grč. junaka koji u pratnji tesalskoga kraljevića Jazona na lađi Argo plove iz Tesalije u Kolhidu podno Kavkaza po Zlatno runo. U opisu njihova povratka, nakon što su uz pomoć čarobnice Medeje oteli runo, A. R. slijedi inačicu mitske priče prema kojoj su Argonauti zaplovili (zajedno s Medejom) uzvodno Dunavom i njegovim se tobožnjim jadranskim odvojkom spustili u Kronovo more (sjev. Jadran) kraj Cresa. Ondje ih je stigla kolhidska potjera pod vodstvom Medejina brata Apsirta, koji pogine od Jazonove ruke na jednom od tamošnjih otoka, po njemu nazvanih → Apsirtidima; Argonauti pak nastave put ploveći rijekom Padom u Ligursko pa Tirensko more te oko zap. tal. obale dospiju u Grčku. Ta inačica priče o Argonautima Istru smješta u pretpov. sklop mitske geografije sjev. Jadrana, s Kronovim morem, s jadranskim ušćem Dunava i s Jantarskim otocima, dakle u svijet najstarijih poznatih predodžaba o istar. prostornom okolišu. Utkan pak u sadržaj jedne od najrazglašenijih priča iz klas. starine, taj je prostor ujedno uveden u grč., lat. i neke moderne književnosti koje se tom pričom bave.

LIT.: R. Katičić, Podunavlje i Jadran u epu Apolonija Rođanina, u: Illyricum mythologicum, Zagreb 1995.

M. Križman