Bagni (Bagnoni, Banjoni, Bagnus, Bagno, Bagnoli), Leonardo

Bagni (Bagnoni, Banjoni, Bagnus, Bagno, Bagnoli), Leonardo, isusovac i lat. pisac (Pazin, 8.XII.1593 – Zagreb, 3.X.1650). Obitelj mu je bila podrijetlom iz sr. Italije, a otac Francesco bio je kazneni sudac u Trstu, Rijeci i Pazinu. Pod utjecajem i uz potporu pićanskoga biskupa → A. Zare stupio je u isusovački red, otišavši iz Pazina 1610. Studirao je retoriku i filozofiju te je 1615–17. predavao na isusovačkom kolegiju u Zagrebu. Potom je u Rimu studirao teologiju i pripremao se za misije u Indiji, ali tamo nikad nije pošao. Na sveučilištima u Beču i Grazu predavao je filozofiju, moralku, polemičku teologiju i Sveto pismo. Anonimno je u više izdanja objavio priručnik za Marijine kongregacije akademske mladeži Manuale Sodalitatis Immaculatae Conceptionis B. Mariae Virginis (1625., 1630., 1643). Također anonimno, objavio je svoje propovijedi, koje nisu čuvane. Objavio je i asketsko djelo o duhovnom vodstvu Directorium conscientiae – Ravnanje savjesti (1646). Bio je rektor Isusovačkoga kolegija u Rijeci 1634–37. i u Zagrebu 1650.

LIT.: M. Vanino, Isusovci i hrvatski narod, 1, Zagreb 1969; M. Korade, Prilog o filozofiji hrvatskih isusovaca u 17. stoljeću – rukopis Fizike Leonarda Bagnija iz godine 1628., Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 1998, 1–2 (47–48).

M. Korade