De Totto

De Totto, stara patricijska obitelj iz Kopra, čiji su članovi 1791. postali puljski nobili, a 1796. duždevim ukazom dobili posebne pravne povlastice. Totus de Padua bio je 1348. u Kopru gl. konjički zapovjednik. Ser Totti da Humago postao je 1433. članom Velikoga vijeća u Motovunu, a 1458. bio je mjesni sudac. Članovi obitelji bili su XVIII–XIX.st. upisivani u Zlatnu knjigu plemstva (Aureo libro dei veri titolati). Naslov grofa prešao je i na njihove muške i ženske nasljednike, što im je Mletačka Republika priznala odlukom senata iz 1796. i ukazom dužda Lodovica Manina o feud. investituri iz iste godine. Naslov je 1826. potvrdio car Franjo I. Od 1770. članovi obitelji posjedovali su mnoga imanja, od kojih su najvažnija Žusterna, Sv. Margareta i Bošamarin. Bili su u rodbinskim vezama s plemićima iz obitelji Cernivani, Lombardo, Lichtemberg, Bratti, del Bello, Apollonio, de Madonizza, de Vico i dr. Francesco je živio u XVI.st. u Kopru. Michele (1732–1814) bio je na čelu Bratovštine Presvetog Sakramenta u Kopru (1784–1814), a 1808. član Glavnoga vijeća za Istarski departman. Sina Giovannija (1762–1830), koparskoga podestata, načelnika (1805–13), predsjednika Pokrajinskoga povjerenstva za Istru (1813–14) i čelnika Bratovštine Presvetog Sakramenta u Kopru (1814–30), Napoleon je 1813. proglasio kavaljerom Legije časti, što je 1817. potvrdio franc. kralj Luj XVIII. Nakon Giovannijeve smrti obitelj se podijelila na tri loze, od kojih su dvije izumrle. Sin Michele (1787–1850) bio je 1809. pukovnik, zapovjednik koparske Nacionalne straže, a drugi sin, Gregorio (1791–1855), topnički namjesnik u ilirsko-francuskoj pukovniji tijekom pohoda na Rusiju 1812. Kći Antonia udala se 1808. za Giorgia Facchinettija iz Vižinade, a njihov je sin → M. Fachinetti bio pjesnik. Potomci su obitelji De T. Gregorio, koji je pisao o feud. obiteljima u Istri, posebice u Kopru, i književnik Nino (Kopar, 1916 – Rim, 1985). Tal. vlada potvrdila je obitelji plemićki status 1938. Posljednji članovi odselili su se iz Kopra nakon 1945.

LIT.: G. de Totto, Il patriziato di Capodistria, AMSI, 1939, 49; isti, Feudi e feudatari nell’Istria Veneta, ibid., 1942, 51–52; G. Pusterla [A. Tomasich], I nobili di Capodistria e dell’Istria, Bologna 1968; G. Radossi, Monumenta Heraldica Iustinopolitana. Stemmi di rettori, di famiglie notabili, di vescovi e della città di Capodistria, Rovigno–Trieste 2003.

S. Bertoša, S. Žitko