Istarski borac

Istarski borac, časopis mladih Istre za književnost, kulturu i društv. pitanja. Izlazio je u Puli 1953–79., s prekidima 1965–68. i 1975. Imao je veliku ulogu u poslijeratnom razvitku hrv. jezika, ponajprije u opismenjavanju mladeži. Više je puta mijenjao nazive i izdavače. Kao Istarski borac izlazio je 1953–61., a izdavač mu je 1953–54. bila Literarna sekcija »B. Semelić« te 1954–61. Literarni klub Istarski borac. Potom je 1962–64. dobio formu novina s nazivom Glas mladih te je izlazio kao list nar. omladine Istre 1962–63., a kao list za kulturu i društv. pitanja omladine Istre 1964. Izdavač mu je bio Kotarski komitet Narodne omladine (1962), Literarni klub Istarski borac (1963–64) te Kotarski komitet Saveza omladine Pula (1963). Pod naslovom Istarski borac (nova serija) ponovno izlazi 1969–73. kao časopis mladih Istre te 1974. kao časopis za kulturu i društv. pitanja amatera i entuzijasta Istre, a nakon pauze 1975. pojavljuje se pod naslovom Ibor, i to kao glas mladih Istre 1976 –78. te kao glas mladih Istre i časopis mladih Istre za književnost, kulturu i društv. pitanja 1979. Izdavač nove serije bili su Literarni klub (1969–74) i Konferencija SO Pula (1974), a Ibora Literarni klub Istarski borac. Kontinuitet izlaženja časopisa nije obilježen na pravi način, tj. vrijeme od pet godina kada nije izlazio prikazano je numeracijom na časopisu kao da je izlazio. Trogodišnje postojanje Glasa mladih registrirano je samo jednim godištem. Nova serija Istarskoga borca započela je s 11. godištem, koje je već numerirano u Glasu mladih. Realno je časopis izlazio samo 21 godinu s 21 godištem, ali vremenski tijekom 26 godina, jer je posljednji, od ukupno 74 sveska izašao u kolovozu 1979. Mijenjali su se vrsta periodika (časopis–novina–časopis), formati, urednici, uredništva, politika rada, sadržaj i redovitost izlaženja. Iako naoko naivan i mladenački, uvijek je bio na udaru politike. Gl. urednici bili su: Lj. Ivezić, M. Kalčić, M. Bertoša, D. Krušić, Z. Ivezić, V. Dučić, Z. Fabris, V. M. Papić, Z. Višković Vukić, P. Krelja, I. Rudan, V. Brnabić, J. Ostić, E. Gri, N. Petrić, B. Biletić i dr. U njemu su stasali mnogi poznati pjesnici, prozaici, povjesnici, kritičari, novinari i dr. Kao gosti javljali su se učenici osnovnih škola poezijom, prozom i izvješćima o svome radu. Najviše priloga objavljivali su učenici sr. škola, posebice Gimnazije »B. Semelić« u Puli te studenti, zaposlena mladež i vojnici. God. 1953–79. časopis se razvijao, objavljujući raznovrsne priloge iz književnosti te kulturnoga, društv., sport. i polit. života. U Borcu je do 1961. prevladavala poezija i proza mladih s osvrtima, crticama i šalama; 1962–64. list je postajao informativan, s dosta politike, ali s manje poezije i proze; 1969–74. u novoj seriji Istarskoga borca objavljuju se osvrti, prikazi i kritike. U razdoblju 1976–79. Ibor je imao tendenciju prerastanja u ozbiljniji knjiž. i kult. časopis, tražeći slobodniji duh izražavanja, s vrlo ozbiljnim pristupima kulturi, uvodeći strane književnosti u svoj sadržaj te njegujući istar. dijalektalnu riječ. Izmicanje polit. kontroli ujedno je bilo i razlog njegova ukidanja.

M. Petener-Lorenzin