Istarsko okružje ili Istarski okrug (1825–60)

Istarsko okružje ili Istarski okrug (1825–60) (njem. Istrianer Kreis, tal. Circolo d’Istria), upravna jedinica Austrijskoga Carstva, ustanovljena odlukom Dvorske kancelarije 29.IV.1825. Naziva se i Markgrofovijom Istrom, prema pov. nazivu. God. 1816. cijela je Istra postala dijelom → Austrijskoga primorja, koje je 1825. podijeljeno na Istarsko okružje, Goričko okružje i grad Trst. Sjedište istar. okružnoga poglavarstva bilo je u Pazinu.

I. o. sastojalo se od 19 kotara (Socerb, Kopar, Piran, Buje, Poreč, Rovinj, Vodnjan, Pula, Motovun, Buzet, Pazin, Labin, Belaj, Lovran, Podgrad, Kastav, Krk, Cres i Lošinj). U svakom je kotaru bilo nekoliko općina. Osim 46 glavnih općina, postojalo je i 380 podopćina. Općinama su upravljali načelnici (podestati), a podopćinama voditelji općinskih poslova. Takva podjela održala se s manjim unutrašnjim promjenama (ukinuti su kotarevi Kastav, Lovran i Socerb, a osnovan je kotar Volosko) do 1860., unatoč pokušajima da se 1848–49. Kvarnerski otoci pripoje Dalmaciji. Kotarevi su kao prvostupanjsku upravnu i dijelom sudbenu vlast imali kotarska poglavarstva. Prema podatcima iz 1840. na tom je području živjelo 220000 st. Financijski poslovi ostali su u državnoj nadležnosti, pod Komorskom upravom za Primorje i Dalmaciju sa sjedištem u Trstu, gdje su se slijevali državni prihodi (carine, cestarine, mostarine, maltarine, potrošarine, prihodi od monopola soli i duhana, takse). Ta je uprava bila neposredno odgovorna samo Dvorskoj komori u Beču, a imala je ispostave – kotarske komorske uprave. Vojna vlast također je bila centralizirana i izvan nadležnosti okružja. Reforme iz 1848–49. donekle su decentralizirale neke ovlasti, a reformirane su i općine (Privremeni zakon o općinama od 17.III.1849). Tako su nastale tri razine: mjesna općina (s općinskim odborom i načelnikom), kotarska općina (kotarski odbor i pročelnik) i okružna općina (predstavništvo i načelnik), koje su imale dosta velike samoupravne ovlasti. Nakon dugih rasprava o statusu i ustrojstvu krunskih zemalja (među kojima i Istre), car je 1.X.1849. odobrio prijedlog Alexandra Bacha o ustrojstvu Primorja, s tim da Okružje Markgrofovije Istre i dalje bude samostalnim područjem, podijeljenim u sedam kotarskih kapetanata: Kopar (s ispostavom u Piranu), Motovun (s ispostavom u Buzetu), Rovinj, Vodnjan, Pazin (s ispostavom u Labinu), Volosko (s ispostavom u Podgradu), Mali Lošinj (s ispostavom u Krku). Imalo je površinu od 86 četvornih milja i 230523 st. Pravosuđe je temeljito reformirano, financ. uprava dijelom je decentralizirana, a porezni je sustav osuvremenjen. Temeljem reformi, carskim patentom 25.I.1850. donesen je ustav »za pokneženu grofiu Goricu i Gradišku i markgrofiu Istriu«, kojim je ustanovljen zemaljski sabor sa sjedištem u Gorici. To je, u sklopu daljnjih reformi države, bio važan korak u stvaranju suvremene građ. državne strukture i u Istri, iako je carev Silvestarski patent 31.XII.1852. ukinuo akte iz 1849–50. Ukinuo je ostatke feud. podložništva i doradio odredbe o ustrojstvu zemaljske vlasti. Novi zakon o općinama donesen je 24.IV.1859. Po njemu se razlikuju gradske i seoske općine te posjedovna područja. Prve su bile podređene okružnom poglavarstvu, a druge kotarskom poglavarstvu, dok su posjedovna područja ostatci feud. posjeda. Sjedište Istarskoga okružja sve je vrijeme bilo u Pazinu, unatoč raspravama o njegovu premještanju u neki drugi grad na zap. obali, gdje je boravila većina posjednika i veleposjednika, koji su bili oslonac vlasti. U polit. krizi i pripremi nove reforme 1859–60., okružja su postupno ukinuta, a I. o. (okružno poglavarstvo) prestalo je s radom 15.XI.1860. Tada su kotarska poglavarstva započela djelovanje s proširenim ovlastima, preuzimajući neke nadležnosti okružja. Po Veljačkom patentu (28.II.1861) Markgrofovija Istra i dalje se držala cjelovitom zemljom (Land), ali njome upravlja novi zemaljski sabor (→ Istarski sabor). Teritorijalnih promjena nije bilo, uvedene su neke nove nadležnosti, a sjedište vlasti (Istarskog sabora) premješteno je u Poreč.

LIT.: B. Stulli, Istarsko okružje 1825–1860, Pazin i Rijeka 1984.

R.