Kumičić, Eugen

Kumičić, Eugen, književnik i političar (Brseč, 11.I.1850 – Zagreb, 13.V.1904). Gimnazijsku naobrazbu, ugl. na talijanskom, stjecao je u Rijeci, Kopru i Zadru, te maturirao u Rijeci 1870. U Pragu je započeo studirati medicinu, ali je iste godine prešao u Beč na studij povijesti, filozofije i zemljopisa (1871–73). God. 1874. bio je suplent u splitskoj i zadarskoj gimnaziji. U Parizu je boravio 1875–77., pola godine u Veneciji, tijekom 1877. i na poč. 1878. u Beču, a za aneksije Bosne i Hercegovine 1878. bio je vojnik u Bosni. U Zagrebu je živio od 1879. te do 1883. bio profesorom franc. i tal. jezika na zagrebačkoj višoj realci, a potom se profesionalno posvetio književnosti i polit. djelatnosti. Kao radikalni starčevićanac u dvama mandatima bio je zastupnik Stranke prava u Hrvatskome saboru. S M. Laginjom i E. Barčićem u Kraljevici je pokrenuo list Primorac, te uređivao pravaške listove Hrvatsku vilu (1882–83) i Slobodu, poslije Hrvatsku (1887–88). Od 1892. do 1895. bio je zagrebačkim gradskim zastupnikom. Nakon rascjepa među pravašima potpredsjednikom je Čiste stranke prava.

U književnosti je nastupio 1879. novelom Slučaj, objavljenom u sušačkoj Slobodi. Romantik, sentimentalist, patetik i moralizator, pod jakim Šenoinim utjecajem; podrijetlom iz austr. dijela Monarhije podvrgnutoga talijanizaciji, ušavši u literaturu i politiku za Khuenova režima u banskoj Hrvatskoj, tj. u doba žestoke mađarizacije i germanizacije hrvatskih zemalja, svoj je knjiž. opus obilježio crno-bijelom karakterizacijom likova te suprotstavljanjem domaćeg elementa stranom ili odnarođenom. Sukladno temeljnim osobnim odrednicama: istar. podrijetlu, susretu s franc. naturalizmom za boravka u Parizu te polit. pravaškoj orijentaciji, knjiž. povijest i kritika Kumičićevo djelo ugrubo dijele na tri predmetnotematske i motivske cjeline: istarsku (zavičajnu), naturalističku i povijesnu. Vrstan detaljist i pejsažist, u svojim je istar. djelima, osjećajno najangažiraniji, privržen kopnu i sudbinama malih ljudi. Tom krugu pripadaju pripovijetke i romani: Jelkin bosiljak (1881), Začuđeni svatovi (1883), Sirota (1885), Preko mora (1889), Teodora (1889) i dr. Programski članak O romanu, objavljen 1883. u Hrvatskoj vili, svjedoči o njegovu poznavanju Zolina teksta Le roman expérimental, ali se ugl. svodi na raspravu o idejno-društv. zadaći književnosti, a ne na prijepor glede stilskih koncepcija realizma ili naturalizma. Plakatno i tendenciozno nametanje polit. ideja u autorovim tzv. naturalističkim romanima prevladava nad psihologiziranjem, individualizacijom i karakterizacijom likova, te je tako pozitivno sve hrvatsko, a negativno sve tuđinsko. Ipak, širokim zamahom, premda karikirano i pristrano, prikazuje hrvatsko građ. društvo, mahom zagrebačke salone u kojima vladaju najniže strasti. Unatoč vještini u razvijanju fabule, sve to nije bilo dovoljno da naturalizam u hrv. prozi zaživi kao knjiž. praksa. U toj su skupini: Olga i Lina (prvotno Olga i Liza, 1881), Gospođa Sabina (1883), Saveznice (1890) i dr. Kumičićevi povijesni romani Urota zrinsko-frankopanska (1894) i Kraljica Lepa ili propast kraljeva hrvatske krvi (1902) evociranjem presudnih pov. događaja i osoba tematiziraju propast hrv. državne samostalnosti, a mitologizacija i epsko-romantičarsko promicanje nac. ideje prevladavaju nad literarnom uvjerljivosti. Memoarska proza Pod puškom (1889) iz doba je aneksije Bosne. Bez većega uspjeha i traga ostale su mu drame Obiteljska tajna (1890), Sestre (1890), Poslovi (1890) i Petar Zrinski (1900). Ostala djela: Primorci (1882), Ivan Turgenjev (1883), Neobični ljudi (1890), Otrovana srca (1890), Ubilo ga vino (1890), Mladost–ludost (1891), Pobijeljeni grobovi (1896), Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan i njihovi klevetnici (1899) i dr. Posebice su zanimljivi njegovi literarizirani polit. govori. Kao jedan od najpopularnijih i najčitanijih pisaca u književnosti hrv. realizma K. je ujedno i najpoznatiji Istranin u hrv. književnosti. Služio se pseudonimima Jenio Sisolski, Bersečanin i E. K.

LIT.: A. Barac, Eugenij Kumičić, Hrvatsko kolo, 1950, 1; isti, Predgovor, u: E. Kumičić, Izabrana djela, I, PSHK, 46, Zagreb 1968; M. Šicel, Povijesni romani Eugena Kumičića, Croatica, 1971, 2; isti, E. Kumičić, u: E. Kumičić, Gospođa Sabina, Istra kroz stoljeća, Pula i Rijeka 1980; S. Vukušić, Recepcija Kumičića u Istri našeg vremena, Forum, 1992, 3–4; Liburnijske teme (zbornik posvećen E. Kumičiću), 1993, 7; K. Nemec, Povijest hrvatskog romana od početaka do kraja 19. stoljeća, Zagreb 1994; V. Ujčić, Istranin Evgenij Kumičić u hrvatskoj politici i književnosti, Pula 1996; D. Babić, Kumičićeva naturalistička pustolovina, Nova Istra 1997, 4; S. Težak, Predgovor, u: Začuđeni svatovi, Pod puškom, SHK, Zagreb 1998; Okrugli stol Eugen Kumičić – život i djelo (zbornik), Brseč 2000.

B. D. Biletić