Lošinj
traži dalje ...Lošinj, otok u zap. kvarnerskoj otočnoj skupini; 74,66km², Primorsko-goranska županija. Upravno središte otoka je Mali Lošinj (6298st., 2001), najveće otočno naselje u Hrvatskoj. Ostala su naselja Veli Lošinj (917st.), Nerezine (371st.), Ćunski (150st.) i Sveti Jakov (37st.). Na otoku živi 7771st. (104st./km²). Otok je dug 31km, a njegova širina iznosi od 4,8km do samo nekoliko desetaka metara. Sastoji se od dvaju većih dijelova. Sjev. je dio otoka viši, njime se u meridionalnom smjeru pruža planinski masiv Osorčica (Televrin, 588m nadm. vis., i Sv. Nikola, 557m nadm. vis.); slabije je razveden; prevladavaju submediteranske vrste listopadnoga drveća. Južni je dio otoka niži, pruža se u smjeru sjeverozapad–jugoistok, ima razvedeniju obalu; prevladava zimzelena mediteranska vegetacija te je gušće naseljen. Duljina obale iznosi 112,2km. Lošinj i Cres bili su nekoć jedinstven otok; razdvojeni su umjetnim kanalom, prokopanim kraj Osora. Ant. naziv Apsyrtides, koji se upotrebljavao za oba otoka, zadržao se do XVIII.st.
Lošinj je nastanjen od prapov. doba. Najpoznatiji paleolitički i neolitički lokalitet je pećina Vela jama (smještena na zap. obroncima Osorčice). Iz brončanog i željeznog doba potječu mnoga gradinska naselja i tumuli (prapov. grobovi). Tijekom I. tisućljeća pr. Kr. na otoku su živjeli Liburni, a potom su njime zavladali Rimljani. Iz rim. su razdoblja ostatci rim. ladanjskih vila i pojedinačni grobovi, a jedino veće središte koje je imalo status municipija bio je Apsoros (Osor). Prvi pouzdani podatci o naseljavanju Lošinja potječu iz XIII.st. Tada je otok naselila veća skupina stanovnika iz unutrašnjosti Hrvatske; najprije su osnovali Velo Selo, a zatim i Malo Selo (Veli i Mali Lošinj). Prvi stanovnici Lošinja bavili su se stočarstvom, a manje poljodjelstvom. S povećanjem broja stanovnika i opadanjem moći Osora potkraj XVI.st. sve se više okretalo ribarstvu, pomorstvu i brodogradnji. Venecija je mnogim propisima kočila snažniji razvoj ribarstva i pomorstva. Tek s dolaskom austr. vlasti mnoga su ograničenja ukinuta, a L. doživljava najveći gosp. uspon. Mali i Veli Lošinj postaju snažnim pom. središtima na ist. Jadranu. Potkraj XIX.st. zbog razvoja parobrodarstva brodarstvo i brodogradnja doživljavaju veliku krizu, iz koje Lošinj izlazi zahvaljujući sve jačem razvoju turizma. Grade se vile pomorskih kapetana i časnika (uvala Čikat, Veli Lošinj) te niču prvi hoteli. U početku se razvija ugl. zimski i zdravstveni turizam (1892. Veli i Mali Lošinj proglašeni su klimatskim lječilištima), a od 1905. počinje se razvijati i ljetni turizam. Između dvaju svj. ratova otok je bio odsječen od svojega prirodnoga zaleđa pa je izgubio znatan dio posjetitelja. Nakon II. svj. rata broj stanovnika osjetno je smanjen, a 1953. taj je pad zaustavljen. Poslijeratno razdoblje obilježeno je razvojem turizma, brodogradnje i brodarstva. U početku se grade radnička odmarališta i obnavlja klimatsko lječilište u Velom Lošinju. Gosp. razvoju otoka pridonijeli su izgradnja vodovoda iz Vranskoga jezera, priključenje na el. mrežu s kopna te poboljšanje prom. veza s kopnom. Gradi se nekoliko velikih hotela. God. 1950. započelo je raditi Brodogradilište Lošinj u Malom Lošinju, a 1958. osnovano je brodarsko poduzeće Lošinjska plovidba. God. 1973. brodogradilište je spojeno s Lošinjskom plovidbom, koja uz turizam postaje glavna pokretačka snaga gospodarstva. U okviru poduzeća djeluju marina za jahte i posebni odjel za turizam. Na otoku se nalazi zračna luka za manje zrakoplove.
LIT.: N. Stražičić, Cresko-lošinjska otočna skupina, Otočki ljetopis Cres–Lošinj, 1975, 2; J. Ćus Rukonić, Arheološka topografija otoka Cresa i Lošinja, Izdanja HAD-a, 1982, 7; B. Kojić, Pregled povijesti pomorstva na otoku Lošinju, Otočki ljetopis Cres–Lošinj, 1980, 3.
V. Kos
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.
Lošinj. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.11.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/losinj>.