Nazor, Mihovil

Nazor, Mihovil, liječnik (Ložišća na Braču, 29.IX.1819 – Ložišća, 24.I.1892). Gimnaziju pohađao u Splitu, licej u Zadru (1839). Studij medicine započeo je u Padovi 1839., nastavio u Paviji, a završio u Beču 1846. Diplomu doktora kirurgije i magistra opstetricije temeljem rigoroza stekao je 1847. God 1852–53. kao mornarički liječnik obavljao dužnost glavnoga liječnika u Lučkom admiralatu u Veneciji, a potom je u svibnju 1862. preuzeo dužnost gl. liječnika u Lučkom admiralatu u Puli. Istodobno je bio odgovorni liječnik pulske Mornaričke bolnice. Za vrijeme službe u austr. ratnoj mornarici bio je i osobni liječnik (ali u Trstu) princa nadvojvode Maksimilijana Habsburga. Prijevremeno je umirovljen 19.X.1866. Vrativši se na Brač u rodna Ložišća, bavio se privatnom liječničkom djelatnošću. U inauguralnoj disertaciji De Doctrina Medica Baglivii (1846) upozorava na to da u medicini nije dostatno samo eksperimentirati i nekritički prihvaćati nove teorije, nego treba upoznati med. iskustva i dostignuća svojih prethodnika.

LIT.: M. D. Grmek, Inauguralne disertacije hrvatskih, srpskih i slovenskih liječnika, Starine JAZU, 43, Zagreb 1951; B. Belicza, I. Nazor, T. Buklijaš, Liječnik dr. Mihovil Nazor (1819–1892), istaknuti brački dobrotvor i rodoljub, Građa i prilozi za povijest Dalmacije, 1999, 15.

I. Rudelić