Pio VII. (Gregorio Luigi Barnaba Chiaramonti)

Pio VII. (Gregorio Luigi Barnaba Chiaramonti), papa (Cesena, 14.VIII.1740 – Rim, 20.VIII. 1823). Bio je pripadnik benediktinskoga reda, tivolski biskup (1782), imolski nadbiskup i kardinal (1785). Na konklavi u Veneciji 13.III.1800. izabran je za papu. Sklopio je konkordat s Francuskom (1801) i potvrdio Napoleona za cara (1804), a potom doživio francusku okupaciju Rima (1808), ukidanje Papinske Države (1809), ali i njezino obnavljanje (1814). Na putovanju iz Venecije preko Pesara u Rim slučajno se našao u Istri 12–15.VI.1800. Nakon isplovljavanja iz Venecije, jugo je primoralo fregatu Bellona na sklanjanje u Tarskoj vali. Budući da je novigradski biskup još uvijek bio u Veneciji, kamo se uputio radi pohoda papi, u Tarskoj vali papu su posjetili članovi obližnjih kaptola (Novigrada, Buja i Poreča) i okolno pučanstvo. Grožnjanski župnik od pape je dobio povlasticu kojom je proglašen kanonikom i natpopom, a dvojica njegovih kapelana kanonicima (papinska isprava od 11.XII.1801).

N. Šetić, M. Manin, R.