Povijesni muzej Istre – Museo Storico dell’ Istria

Povijesni muzej Istre – Museo Storico dell’ Istria, muzejska ustanova osnovana rješenjem Narodnog odbora Kotara Pule 30.XII.1955. kao Muzej narodnooslobodilačke borbe Istre. God. 1966. stalni postav iz 1961. proširio se na razdoblje polit. i narodnosnog osvješćivanja Hrvata i Slovenaca Istre te na razdoblje od propasti Austro-Ugarske Monarhije do napada sila Osovine na Jugoslaviju, a 1969. i na razdoblje od lipnja 1945. do Londonskoga memoranduma 1954. Potkraj 1990. postaje Povijesnim muzejom Istre (od 2000. Povijesni muzej Istre – Museo storico dell’ Istria). Od 1992. županijska je ustanova koja posjeduje više od 40000 muzejskih predmeta (zemljovidi Istre kao vedute istarskih mjesta od XVI. do XVIII.st., stilski namještaj, više od 5000 fotografija i razglednica s kraja XIX.st.; pribori za jelo dočasnika, časnika i visokih časnika austroug. ratne mornarice, ljekarna Mornaričke bolnice iz druge polovice XIX.st., secesijska staklenina, primjerci pribora za jelo iz pulskoga Mornaričkoga kasina i dr.). Djeluje kroz ustrojbene jedinice: Odjel za povijest grada Pule, Odjel srednjovjekovne istarske povijesti i Odjel novovjekovne istarske povijesti i 14 zbirki (Kulturno-povijesna zbirka gradskog života, Zbirka starih razglednica i fotografija, Zbirka povijesti pomorstva i brodogradnje, Zbirka gospodarskog razvitka, Kulturno-povijesna zbirka subgradskog života, Zbirka odličja, znamenja, plakata, diploma, pečata i grbova, Numizmatička zbirka, Zbirka oružja, odora i vojne opreme, Zbirka filmskih i video zapisa, Zbirka memoarske građe i zvučnih zapisa, Zbirka značajnih ličnosti, Zbirka starih karata te tiska i dokumenata). Smješten je u utvrdi Kaštel (→ mletačka utvrda u Puli), koju je u XVII.st. → A. de Ville projektirao kao središnju točku obrane strateških i komunikacijsko-trgovačkih interesa Mletačke Republike. U četirima kazamatima na ist. strani utvrde danas su izloženi dijelovi muzejske građe: stilski namještaj (bidermajerska vitrina, stol chippendale, pianino, secesija), secesijska staklenina, suveniri s prijelaza stoljeća, primjerci mornaričkoga časničkog i dočasničkog pribora za objed, mornarička škrinja oružara Pavla Bačuge iz 1868., knjiga dokovanja, nacrti ratnih brodova izgrađenih u pulskome Arsenalu te postav ljekarne nekadašnje carsko-kraljevske Mornaričke bolnice. Dva kazamata na zap. strani namijenjena su prigodnim tematskim izložbama. U dvorištu je primjerak jedinoga sačuvanog broda tipa TOP-Topo, nekad karakterističnog plovila na sjev. Jadranu (izgrađen na poč. XX.st., plovio do 1974).

Muzej je od svog osnutka ostvario mnogobrojne izložbene projekte popraćene katalozima. Godišnje ima više od 50000 posjetitelja, tijekom ljeta njegov je atrij sastajalište ljubitelja kazališne, glazb. i film. umjetnosti.

LIT.: D. Mandić, Muzej narodne revolucije Istre, Kulturni vjesnik, glasilo SIZ-a kulture općine Pula, br. 6, 16.IX.1974; H. Buršić, Muzej narodne revolucije u Puli (uz dvadesetu godišnjicu rada), Jadranski zbornik, 1975, 9; D. Mandić, Preobražaj Muzeja narodne revolucije Istre u Povijesni muzej Istre (elaborat), Pula 1990.

D. Mandić