Talijanski katolički pokret u Istri

Talijanski katolički pokret u Istri, dio katoličkoga gibanja među istar. tal. katolicima potkraj austrijske i za tal. vlasti u Istri. U austr. razdoblju na formiranje Pokreta i njegovo idejno usmjerenje djelovala je činjenica što je Papinska Država bila glavni protivnik ujedinjenja Italije, a to je kod dijela katolika stvorilo apatiju, a kod dijela animozitet prema Crkvi. Nakon prve »obrambene« faze, u kojoj je trebalo probuditi katolike i učiniti ih braniteljima vjere, Crkve i papinstva, slijedi druga »ofenzivna« faza u kojoj ih se pokušavalo uključiti u rješavanje nac. i soc. pitanja. Na zbivanja u istar. katolicizmu posebno su utjecali događaji među tršćanskim katolicima. Pokretanje katoličkog tjednika L’Amico u Trstu 1895. označava početak Talijanskoga katoličkoga pokreta u Istri (TKPI), jer je list imao izravan utjecaj na tal. katolike u Istri. Povezivanje vjerskog i nac. dogodilo se u svećeničkom udruženju Comitato San Nazario e Giusto (Odbor svetog Nazarija i Justa), osnovanom u Trstu 1897. Odbor je trebao pomagati školovanju svećeničkih kandidata tal. nacionalnosti koji su boravili u koparskome sjemeništu. Članovi Odbora bili su najvećim dijelom svećenici iz sjeverozap. Istre. Unutar TKPI razlikujemo dvije struje: nacionalnu i socijalnu. Prva, okupljena oko L’Amica, primarnim zadatkom tal. katolika u javnom životu smatra zauzimanje za tal. nacionalne interese. Druga grupa, okupljena oko lista L’Avvenire smatrala je da naglasak treba staviti na gospodarsko-soc. zauzimanje katolika. U kritici kapitalizma L’Avvenire nastupa s pozicija soc. pravde, a ne pružanja milostinje, što je bila novost u tršćanskom katolicizmu. Godine 1906., osnivanjem Federazione Triestina Istriana (Tršćansko-istarski savez), L’Avvenire težište svoga rada prebacuje u Istru. Zbog osjetljivosti nac. pitanja u Istri i nastojanja da sama ne pridonosi hrvatsko-tal. sukobima, crkvena je hijerarhija prednost davala orijentaciji soc. grupe. Kat. nastojanja na gospodarsko-soc. planu tal. liberalni krugovi tumače kao pokušaje »novih otkupitelja« da uz pomoć neukih masa osvoje vlast. Neuspjeh kršć. socijalista na izborima za Carevinsko vijeće 1907. dovodi do jačeg isticanja nacionalnoga u TKPI. Na kongresu Federazione Triestina Istriana u Strunjanu javnosti je poslan apel u kojem se ističe potreba zdravoga nacionalizma radi obrane tal. jezika i tal. kulture. Kako su tal. istar. liberali nac. pitanje smatrali svojim monopolom, do izborne suradnje 1914. po uzoru na Gentilionijev sporazum u Italiji nije došlo. U međuraću, razdoblju tal. vlasti u Istri, TKPI se odvijao unutar Katoličke akcije (KA, Azione Cattolica) promovirane enciklikom pape Pija XI. Ubi arcano Dei. Od tada se svi javni nastupi katolika odvijaju pod vodstvom episkopata. Organizacije KA, s ograncima za kat. mladež i muževe djeluju u većinskim tal. župama. Odlučujuću ulogu u osnivanju ogranaka KA imaju župnici. Uz vjersku funkciju KA je ponekad bila i sredstvo talijanizacije. Žene su se okupljale u pobožnoj organizaciji Figlie di Maria (Kćeri Marijine), a njihov je rad više bio okrenut prema molitvi i meditaciji nego prema društv. akciji. Nakon 1945. bilo kakav oblik organiziranja i nastupanja katolika izvan sakralnoga prostora bio je zabranjen.

LIT.: G. Valdevit, Chiesa e lotta nazionali: il caso di Trieste (1850–1918), Udine 1979; S. Trogrlić, Katolički pokret u Istri 1895–1914, Zagreb 2000.

S. Trogrlić