Antico da Montona, Andrea

traži dalje ...

Antico da Montona, Andrea (Andrija Motovunac, A. Starić, tal. Anticho, Antigo, Antiquo, lat. Antiquus de Antiquis), glazb. nakladnik, tiskar, sastavljač antologija, intabulator, skladatelj (Motovun, oko 1480 – ?, nakon 1539). U privilegijima pape Leona X. (1513., 1516., 1517) naveden je kao »chierico« Porečke biskupije, premda nije sigurno je li bio svećenikom, niti je li pripadao kakvu redu. Djelovao je u Rimu (1510–18) i Veneciji (1520–21. i vjerojatno 1533–39), surađivao s različitim tiskarima, bilo kao sunakladnik ili urezivač tiskarskih drvenih blokova, među kojima su najvažniji O. Petrucci, O. Scotto, L. A. i J. Giunta. Osobito je zanimljiva njegova suradnja na izdavanju po dviju knjiga moteta i misa s A. Torresanijem 1521., tiskarom hrvatskoglagoljskih knjiga. Sam ili u sunakladništvu i suradnji tiskao je oko 30 glazb. knjiga. Uveo je neke novine u glazb. tiskarstvo. U drvenim blokovima, koje je najčešće sam urezivao, tiskao je čitavu stranicu nota i pripadajućega teksta zajedno. Najčešće je tiskao muzikalije u manjim profitabilnim kvarto-formatima. S druge strane, antologija Liber quindecim missarum (1516), koju je posvetio papi LavuX., sadržava skladbe Josquina, Fevina, Moutona i dr. i uopće je prva tiskana muzikalija u velikom folio- -formatu. Istaknuo se kao promotor franc. majstora na papinskome dvoru (La couronne et fleur des chansons a troys, 1539). Zbirka Frottole intabulate da sonar organi, libro primo (1517) prva je tiskana zbirka intabuliranih (prerađenih za orgulje) vokalnih frottola. U zbirci Frottole de misser Bartolomio Trombocino & de misser Marchetto Carra, 1520) iskazuje se i kao vješt intabulator za lutnju. Sigurno je skladatelj dviju frottola, što ih je uvrstio u svoju antologijsku zbirku Canzone, strambotti, et frottole, libro tertio (1513), dok za drugih 15 frottola, potpisanih »A. de Antiquis (Venetus)« u Petruccijevim izdanjima, nije sigurno valja li ih pripisati Anticu (iako ima i drugačijih mišljenja: L. Županović i dr.). Kao iskusan glazbenik, a ne samo tiskar, dobro je tekstološki priređivao i u svoje tiskovine uvrštavao privlačan glazb. repertoar. Neka su djela poznatih eur. skladatelja očuvana samo u njegovim izdanjima. Bio je jedan od najvažnijih glazb. tiskara svojega doba.

LIT.: A. Einstein, Canzoni sonetti strambotti et frottole, Libro tertio (Andrea Antico, 1517), Smith College Music Archives, 4, Northampton (Mass.) 1941; L. Županović, urednik, Sedamnaest frottola Andrije Motovunjanina, Spomenici hrvatske glazbene prošlosti, 3, Zagreb 1972; F. Luisi, Il secondo libro di frottole di A. Antico, 1–2, Roma 1975–76; C. Hogwood, Frottole intabulate da sonare organi, Andrea Antico 1517, Tokyo 1984; F. Luisi, Frottole di B. Trombocio e M. Cara »per cantar et sonar col lauto«. Saggio critico e scelta di trascrizioni, Roma 1987; M. Picker, (urednik), The Motet Books of Andrea Antico, Monuments of Renaissance Music, 8, Chicago i London 1987; G. Radole, Anticove frottole, Istra, 1993, 1; E. Stipčević, Hrvatska glazba: povijest hrvatske glazbe do 20. stoljeća, Zagreb 1997.

E. Stipčević

ilustracija
ANDREA ANTICO DA MONTONA uz harpsikord

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

Antico da Montona, Andrea. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 23.11.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/157>.