Anton Senjanin
traži dalje ...Anton Senjanin, protestantski pisac (Istra, XVI.st.). Tim je imenom potpisan autor polemičnoga protestantskoga spisa iz 1555. Razgovaranje meju papistu i jednim luteran, uščuvana u dvama primjercima: u mletačkoj Knjižnici sv. Marka i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Stručnjaci se razilaze oko autorstva spisa; jedni drže da je A. S. pravo ime pisca (Š. Ljubić, M. Valjavec), drugi da je to pseud. P. P. Vergerija (F. Bučar, M. Rupel), odn. da je djelo pisano po Vergerijevu nalogu, temeljeći to mišljenje ugl. na činjenici da je mlet. primjerak spisa ukoričen s Vergerijevom molitvom. Većina novijih istraživača (M. Mirković, B. Schmidt, J. Matešić, J. Bratulić) pretpostavlja pak da je to jedan od pseudonima M. Vlačića, kojemu pripisuju autorstvo sve kad bi to djelce i bilo prijevodom s talijanskoga. To zaključuju, među ostalim, na temelju analize sadržaja, stila i jezika (čakavsko-ikavski govor) teksta, toliko obilježena Vlačićevom mišlju i izvornošću. Svi se slažu da je djelo tiskano u Urachu, a ne u Padovi kako je otisnuto na naslovnici. U obliku razgovora između katolika i luterana, ono iznosi flacijevsko teol. mišljenje (tada suprotstavljeno Augsburškom interimu iz 1547), u nekim pojedinostima daje naslutiti tadanju Vlačićevu djelatnost, njegov spor s Ph. Melanchtonom (odbacuje krizmu, biskupsku posvetu, neke crkv. blagdane) i dr. Kako je to bilo vrijeme vjerskih i polit. promjena i progona, autor se prikrivao pred crkv. i svjetovnim vlastima (Karlo V.) pseudonimom, a protestantska tiskara krivim navodom mjesta objavljivanja.
LIT.: F. Bučar i F. Fancev, Bibliografija hrvatske protestantske književnosti za reformacije, Starine JAZU, 1938, 39; B. Schmidt, Polemika oko autorstva Vlačićeva spisa »Razgovaranje meju papistu i jednim luteran«, Istra, 1976, 2; J. Bratulić, Vlačićev udio u hrvatskom i slovenskom protestantskom tisku, ibid.
Đ. Križman-Zorić
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.
Anton Senjanin. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 12.11.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/159>.