Novigrad

Novigrad (tal. Cittanova), grad, luka i turističko središte na zap. obali Istre (45°19′N; 13°33′E; 2 m nadm. vis.); 2629 st. (2001), sjedište istoimene općine, 15 km jugozapadno od Buja. Smješten je na vapnenačkom poluotoku (nekada otočiću) koji sa sjevera zatvara zaljev Luka Mirna, na ušću rijeke Mirne. Novigradska je luka u sjev. dijelu grada, dobro zaštićena položajem i lukobranom, važna zbog turist. prometa (marina izgrađena 1983). S polutoka, gdje je najstarija jezgra naselja na položaju prikladnom za obranu, proširio se prema zapadu i sjeveru, osobito potkraj XX.st., obuhvativši naselja Antenal, Celega, Fakinija, Karpinjan, Kršin, Mareda, Paulija, Rozelija, i dr. Gl. gospodarska grana su turizam i prateće tercijarne djelatnosti, a poljodjelstvo i ribarstvo sporedne. Obalnom županijskom cestom povezan je s Porečom i Umagom, a prema unutrašnjosti s Brtoniglom i Bujama. Područje je bilo nastanjeno u prapovijesti, a iz ant. doba potječu ostatci mnogih ladanjskih vila. Na poluotoku se vjerojatno nalazila jedna takva rimska vila, oko koje se zbog položaja pogodnog za obranu u kasnoj antici razvio kastrum, naselje koje je od IV. do VII. st. s vremenom poprimalo gradski karakter. Prvi se put spominje 599. u pismu pape Grgura I. ravennskomu nadbiskupu Marinijanu, zatim ga u VII. st. spominje Anonim Ravenjanin kao Neapolis, a poč. IX. st. u listini Rižanske skupštine naveden je kao Civitas Nova. Nije jasno zašto se u XII. st. navodi kao Emona, Emonia. U VI. st. utemeljena je Novigradska biskupija, koja je postojala do 1828., kad je ukinuta, a 1831. pripojena je tršćansko-koparskoj. Naselje je imalo naslov grada, u kojem je biskup bio najjači feudalac, s posjedima i u drugim dijelovima Istre, ali akvilejski su patrijarsi imali vrhovnu svjetovnu vlast. God. 1149. i ponovno, poslije pokušaja osamostaljenja, 1270. morao je prisegnuti na vjernost Mletačkoj Republici. N. je često trpio nedaće zbog gusarskih napada na zap. obalu Istre u X. st., zbog kuge u razdoblju XIII–XVII. st., ratova u XVI.st., malarije u XIX. st. Turizam se u gradu počeo razvijati krajem XIX. st., a 1970-ih poprima značajke suvremene gosp. djelatnosti. Danas ima više hotela, kampova i mnogobrojne apartmane. Marina Novigrad (dubina mora do 2,2 m) ima 86 vezova u moru i 40 mjesta na kopnu, za plovila dužine 6–12 m. Očuvani su dijelovi srednjovj. zidina, nekoliko palača (Palača Rigo, XV–XVIII. st.), te više crkava. Župna (prije stolna) crkva sv. Pelagija više je puta obnavljana. Pretpostavlja se da potječe iz ranokršć. doba, a po pleternom skulpturom ukrašenom liturgijskom namještaju prepoznaje se faza iz VIII–IX. st. (Mauricijev ciborij), trobrodna kripta ispod apside izgrađena je u XII. st., kad je crkva dobila romaničke značajke oblikovanja volumena, a danas ima barokno-klasicistički izgled. U crkvi je nekoliko baroknih oltara, kipova i oltarnih slika. Uz crkvu je bila i osmerokutna krstionica. Na groblju je crkva sv. Agate (XI. st.).

LIT.: L. Parentin, Cittanova d’Istria, Trieste 1974; B. Marušić, Il castello Neapolis-Novas alla luce delle fonti archeologiche, ACRS, 1982–83, 19; M. Jurković, Novigrad istarski između 7. i 12. stoljeća, Split 1996; Novigrad-Cittanova 599–1999, Zbornik radova s Međunarodnog znanstvenog skupa, Novigrad–Cittanova 2002.

R.