Podlabin

Podlabin (tal. Pozzo Littorio, Piedalbona), novi rudarski dio Labina, smješten na velikoj vapnenačkoj zaravni u podnožju staroga Labina (na sjevernom dijelu grada), 5km udaljen od mora (Rabac). U rim. doba u predjelu zvanom Marcilnica postojala je rimska vila. God. 1434. izgrađen je franjevački samostan s crkvom sv. Vida i Modesta. Samostan je zatvoren 1780., a crkva je srušena 1936. U Podlabinu se nalaze dvije vrlo vrijedne srednjovj. kapele: romanička kapela s upisanom apsidom sv. Nikole i kapela sv. Kuzme i Damjana iz XV.st. s ostatcima zidnih slikarija. Za vrijeme mlet. uprave zemljište u Podlabinu bilo je podijeljeno između triju vrlo imućnih labinskih obitelji. Gosp. zdanja posjedovale su obitelji → Schampicchio, Manzini-Depangher i Martinčić, a potom i imućnije hrv. obitelji iz bliže okolice Labina. Do većeg gosp. i urbanog razvoja Podlabina dolazi poslije I.svj. rata. God. 1938. izgrađena je upravna zgrada rudnika te uz nju rudarsko okno i toranj (šoht). Između 1940. i 1942. uz okno je izgrađeno novo rudarsko naselje, kojim dominira trg s otvorenim trijemom postavljenim ispred crkve sv. Franje. God. 1948. počela je izgradnja novih stambenih zgrada (tzv. Nove zgrade) te 1960-ih izrada suvremenih stambenih zgrada na predjelu zvanom Kature.

LIT.: M. Milevoj, Kartulini z Labinšćini, Labin 1987; T. Vorano, Istarski ugljenokopi. Četiri stoljeća rudarenja u Istri, Labin 1997.

V. Kos