Raša

Raša, rudarsko naselje i rudnik. Izgrađeni su na području na kojem se još od sred. XVIII. st. vadio kameni ugljen. Krapan, koji se nalazi u neposrednoj blizini Raše, posjeduje stariji ugljenokop i rudarsko naselje, a nakon što su ugljenkopi nacionalizirani 1925. te nakon što je izvršena bonifikacija Krapanske doline 1933–34., stvoreni su uvjeti da se za samo 547 dana, 1936–37., izgradi novi rudarski grad za 2000 stanovnika, s planiranim povećanjem do 6000 stanovnika. Urbanističko rješenje, projekte zgrada i interijera te nadzor obavio je arhitekt → Gustavo Pulitzer Finali sa suradnicima. Projekt i izvođenje grada integrirani su, pa se istodobno izvode stambene jedinice te hotel, crkva sv. Barbare, grad. vijećnica, dom za mladež (Casa Balilla), škola, dječji vrtić, grad. toplana, pošta, sjedište Fascia, radnički dom i kino, tržnica, vojarna, igrališta i niz trgovina. Organizacijski plan Raše sadržava »zoning«, tj. izdvajanje pojedinih funkcionalnih cjelina (stanovanje, javne funkcije, rekreacija, servisi), što potvrđuje da je pristup izgradnji i uređenju grada bio modernistički. Kako je Raša bila jedan od dvanaest planiranih citta di fondazion, koje je Mussolini namjeravao graditi (izgrađeni su i Podlabin – Pozzo Littorio – te Carbonia), postignuta kvaliteta nije se s vremenom izgubila, zahvaljujući i senzibilitetu Pulitzera Finalija, koji je ostvario visok stupanj usklađenosti nove arhitekture s okolnim ambijentom i tradicionalnim idiomima istar. arhitekture.

LIT.: A. Rubbi, Moderna arhitektura u Istri, Pula 1995; isti, Arhitekti modernog pokreta u Istri, biografska građa, Pula 1997; B. Valušek, Gustavo Pulitzer Finali – Raša/Arsia, Rovinj 2000.

B. Nefat