Raški zaljev

Raški zaljev, duboki zaljev na ist. obali Istre jugozapadno od Labina. Donji je dio nekadašnje doline rijeke → Raše, koji je potopljen mladim postglacijalnim izdizanjem morske razine. Dug je oko 12km, prosječne širine približno 1km. Dubina zaljeva varira od 44m na ulazu u zaljev do 10m kraj luke Bršica; dalje prema ušću nastavljaju se pličine s dubinama manjim od 3m. Raša svojim nanosima malo-pomalo zatrpava zaljev, što je pogotovo primjetno duž zap. obale. Strane Raškoga zaljeva su strme i nepristupačne, građene ugl. od vapnenca, a obrasle su oskudnom sredozemnom vegetacijom. U I.tisućljeću pr. Kr. R. z. i rijeka Raša bili su granica između Histra i Liburna. U doba Rimskoga Carstva Raša je bila granično područje između Italije i Ilirika. Cesta koja je povezivala Polu s Tarsaticom nije prolazila današnjom trasom, već preko Raškoga zaljeva. Srednjovj. hrvatska država se također protezala do rijeke Raše. Važnost Raškoga kanala raste u XIX.st., kada se gradi utovarna luka za ugljen → Bršica. Za tal. uprave započela je melioracija donje doline Raše, koja se s vremenom pretvara u plodno tlo. Nakon 1945. luka Bršica proširena je izgradnjom terminala za drvo i stoku.

LIT.: M. Suić, Granice Liburnije kroz stoljeća, Radovi instituta JAZU u Zadru, 1956, 2.

V. Kos