Rižana
traži dalje ...Rižana, rijeka u Koparskim brdima duga oko 14km. Porječje joj obuhvaća 202km², od čega se 120km² nalazi na kraškom terenu, a ostatak na flišnim brežuljcima nadm. visine do 500m. Podzemno je povezana s brkinskim ponornicama te ponorima u Gračiškoj i Smokavskoj vali. Izvire na sjeveroist. rubu vapnenaste ljuske pod selom Bezovicom, iz više međusobno povezanih izvora. Najveći je Zvroček, snage 0,2–30m³/s, koji je 1935. iskorišten za vodovodni sustav Acquedotto Istriano (danas Rižanski vodovod). R. ima 6 lijevih i 12 desnih bujičnih pritoka te sredozemni kišni riječni režim s najvećim protokom zimi, a najmanjim ljeti. Prosječni protok iznosi 4,4m³/s, a najveći 55m³/s. Usprkos malim količinama vode, R. je uz ušće u Koparskom zaljevu oko Sermina, na nekad reguliranu i plovnu dijelu, nasula veliku naplavnu ravnicu. Na rijeci je u prošlosti radilo više od 30 vodenica; ostalo je 11 jaraka koji se koriste za dva ribogojilišta, natapanje i odvod otpadnih voda. Stanovništvo se bavilo i ribolovom (jegulje). Zbog iskorištavanja (vodovod, natapanje, industrija, vatrogastvo) danas se u sušnim mjesecima ekol. mjerama mora održavati minimalni protok vode. R. je izložena onečišćenju iz zaleđa (poljop. površine, ceste, željeznica). Voda izvorišta svrstana je 1995. po kvaliteti u 2. razred, a nizvodno od Dekana zbog otpadnih voda rijeka postaje gotovo mrtva (4. razred). Posljednjih se godina zbog ulaganja u zaštitu stanje popravlja. U antici su Rižanu nazivali Formio (tada je kratko bila granica Italije), potom Rusan; između Dekana i Sermina presijecala ju je Flavijevska cesta, a tu je bilo i naselje Rizianum, gdje je 804. održana → Rižanska skupština. U sr. vijeku i poslije u Bertokima je bila smještena župa Rižan (Pieve di Risano). Na desnoj strani sr. toka leži istoimeni zaselak Rižana.
M. Požeš, R.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.
Rižana. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 5.12.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/2370>.