Umag

traži dalje ...

Umag (tal. Umago), grad i luka na sjeverozap. obali Istre, oko 13 km sjeverozapadno od Buja (45°26′N; 13°32′E; 17m nadm. vis.); 7769st. (2001). Sjedište je gradske uprave te gosp. i kult. središte obalnog dijela sjeverozap. Istre. Za razvoj gospodarstva posljednjih desetljeća najzaslužniji su turizam (→ Istraturist d. d.), marina, ribarstvo, kem. industrija (→ Hempel d. o. o., Tvornica cementa, → Sipro d. o. o.), konzerviranje ribe i povrća te trgovina (→ Intercommerce export-import d. o. o., Trgopromet d. d.). U sjev. dijelu umaške luke, ispred hotela Adriatic smještena je marina Umag. Zaštićena je od svih, osim od sjev. i sjeverozap. vjetrova. Ima 550 vezova za jahte do 25m duljine (četverovez) i 350 suhih vezova na obali za jahte do 18m duljine. Okolica grada plodna je i pogodna za ekstenzivnu poljoprivrednu proizvodnju (voće, krmno bilje, pšenica, vinova loza – veliki vinski podrumi). Sjedište je obrazovnih i kult. ustanova (škole, pučko otvoreno učilište, galerije i muzej). Državnom cestom (D300) Umag–Buje te županijskom prometnicom Novigrad–Umag–Savudrija kopneno je povezan s naseljima u Istri. Naselje je nastalo u ant. doba. Prvotno je bilo smješteno na uskom otoku, koji je nasipanjem proširen i postupno pretvoren u poluotok. Prvi se put spominje u VI.st. kao Humagum, a razvio se i zbog položaja na putu iz Akvileje prema jugu. Nakon razaranja 876 (knez Domagoj) slabio je, a 1269. priznao je vlast Venecije. Zbog ratnih razaranja (1370. zapalili su ga Genovljani), čestih kuga i malarije U. je gotovo opustio, pa se tijekom XVI. i XVII.st. doseljavaju skupine Albanaca, Grka i napose Hrvata iz Bosne i Dalmacije. Njegova prostrana i zaštićena luka je posljednja postaja prije prelaska Jadrana. Od 1797. pod austrijskom je, od 1918. pod tal. vlašću, a od 1954. u Hrvatskoj (Jugoslaviji). U gradskoj jezgri očuvana je srednjovj. urbana struktura. Sačuvan je najveći dio južnog pravca srednjovjekovno-renesansnih zidina i kula uklopljenih u noviju arhitekturu. Na sjeveru poluotoka stoji tzv. Biskupova kula, koja je prema tradiciji bila ljetna rezidencija tršćanskog biskupa (danas je u njoj Muzej grada Umaga). U baroknom razdoblju njezino je završno krunište zatvoreno krovištem. Tijekom XIX.st. porušen je vanjski obrambeni prsten koji je štitio pristup prevlaci tvoreći Borgo, zaštićeni pojas između vanjskih i unutarnjih zidina. Unutar gušćega gradskog tkiva u zap. dijelu polutoka nižu se kasnogotičko-ranorenesansne kuće s kićenim monoforama, biforama i reljefnim grbovima. Kraj župne crkve nalazile su se općinska palača i loža, porušene nakon stradanja u požaru 1920-ih god. Izgradnja župne crkve Uznesenja Bl. Djevice Marije započeta je 1730. prema projektu G. Dongettija (prethodno je porušena stara, pravilno orijentirana župna crkva). Posvećena je 1760. iako njezino monumentalno pročelje nikad nije dovršeno. Ova jednobrodna svođena crkva s polukružnim svetištem i pobočnim nizom plitkih kapela poslužila je kao predložak za niz sličnih u Istri (Buzet, Buje, Grožnjan, Završje, Poreč, Tar). Od inventara ističu se orgulje F. Daccija iz 1776., ranorenesansna Pietà (iz porušene crkve Bogorodice Žalosne), dio kasnogot. oltarnog retabla, raspelo i pala Bogorodice od Krunice iz XVII.st. Stropne dekoracije iz druge pol. XVIII.st. pripisuju se G. B. Bissonu. Pokraj crkve odijeljeni je zvonik, dovršen u XVII.st., i javna vodosprema, građena u XVII. a obnovljena u XVIII.st. Područje istočno od župne crkve ugl. zaposjedaju kuće iz XIX. i s poč. XX.st. U crkvi sv. Roka (poč. XVI.st.) sačuvan je tabulat, oslikani drveni strop iz XVII.st. Drvene su polikromirane oltarne skulpture sv. Roka, sv. Kristofora i sv. Sebastijana iz XVII.st. a skulptura sv. Pelegrina iz XV.st. U gradu djeluje Galerija suvremene umjetnosti »Dante Marino Cettina«. Najvažniji antički arheol. lokaliteti sjeverno od grada nalaze se na području Punte, Katora, Tiole, Sipra i → Zambratije. Južno i jugoistočno od grada arheol. su lokaliteti na području Kravljeg rta, Svetoga Pelegrina, Đube i Makala, tj. uokolo stancije Seget. Od mnogobrojnih tradicionalnih umaških manifestacija najvažniji je teniski ATP turnir Croatia Open, po kojem je U. poznat kao oaza sportskog turizma.

LIT.: Bujština, (zbornik), Buje 1985; N. Fachin, Umago–Salvore. Storia e cultura, Umago 2002.

M. Bradanović

ilustracija
UMAG – 1. crkva Uznesenja Bl. Djevice Marije;
ilustracija
UMAG – 1. snimka iz zraka
ilustracija
UMAG – 2. ulica u povijesnoj jezgri
ilustracija
UMAG – 2. unutrašnjost crkve Uznesenja Bl. Djevice Marije
ilustracija
UMAG – 3. Muzej grada Umaga
ilustracija
UMAG – 3. zvonik crkve Uznesenja Bl. Djevice Marije
ilustracija
UMAG – 4. dio kasnogotičkoga retabla u crkvi Uznesenja Bl. Djevice Marije
ilustracija
UMAG – 4. gradske zidine
ilustracija
UMAG, plan grada
ilustracija
UMAG, položajna karta

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

Umag. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 17.7.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/2852>.