Vergerio, Pietro Paolo, st.

traži dalje ...

Vergerio, Pietro Paolo, st. (il Vecchio, latin. Vergerius Justinopolitanus, Petrus Paulus), humanist, književnik, crkvenopolitički pisac i pedagog (Kopar, 23. VII. 1370 – Budim, Ugarska, 8.VII. 1444). Nakon završetka prvih škola u Kopru i Padovi postao je 1386. nastavnik dijalektike na studiju u Firenci, gdje je upoznao najvažnije osobe humanizma, među kojima su bili C. Salutati, F. Zabarella i L. Bruni, koji mu je u znak poštovanja posvetio svoje djelo Dialogi ad Petrum Paulum Histrum. Potom je u Bologni bio lektor logike na sveučilištu 1388–90., a 1390–97. u Padovi je uredio izdanje knjige Africa F. Petrarke. Nakon kratkoga boravka u Firenci 1398–99. radi usavršavanja grč. jezika u školi M. Crisolora, vratio se u Padovu, gdje je 1405. završio studij trostrukim doktoratom iz umjetnosti, medicine i prava. Iste godine preselio se u Rim te radio u Kuriji i pisao Poetica enarratio i dvije rasprave o shizmi: Oratio pro reintegranda uniendaque ecclesia i Quaestiones de ecclesiae potestate. Nakon boravka u Kopru (1411–12) u službi Zabarelle sudjelovao je na koncilu u Konstanzu 1414–18., a potom je 1418. ušao u službu cara Žigmunda, koji mu je dodijelio naslov poeta laureatus i poveo ga sa sobom najprije u Češku, a potom u Ugarsku, gdje je na dvoru obnašao visoke dužnosti. U Ugarskoj je ostao i nakon careve smrti, baveći se gotovo isključivo crkvenim i doktrinalnim pitanjima. Velik humanist, pjesnik i književnik, V. je napisao komentare o Seneki i Hipokratu, bio je autor pov. djela, govora, terencijanske komedije Paulus, koja je jedan od najranijih primjera tal. humanističkoga kazališta, i traktat De arte metrica (s F. Zabarellom). Najpoznatiji je po djelu De ingenuis moribus et liberalibus studiis adulescientiae, pisanom oko 1400–02., pedagoškom traktatu u kojem naglašava važnost laičkog obrazovanja, koje mora biti dostupno svakom pojedincu i temeljiti se na liberalnim studijima, lijepim umjetnostima, moralnoj kulturi te tjelesnim i voj. vježbama. Obrazovanje ne smije biti usmjereno prema jednoj određenoj disciplini ili specijalizaciji, nego, zahvaljujući učenju jezika, filozofije, znanosti, umjetnosti i tjelovježbi, mora biti obvezni dio oblikovanja slobodnoga pojedinca. Djelo je prvi put tiskano 1472., a bilo je cijenjeno u cijeloj Europi, te je tijekom XVI. st. imalo 50 izdanja.

LIT.: D. Venturini, Di Pierpaolo Vergerio il seniore, pedagogista. Capodistria 1904; M. Dražen Grmek, Hrvati i Sveučilište u Padovi, Ljetopis JAZU, 62, 1955; isti, Hrvatska medicinska bibliografija I, 2, Zagreb 1970.

M. Apollonio

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

Vergerio, Pietro Paolo, st.. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 15.6.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/2932>.