jedrenjak

jedrenjak, brod što se za pogon koristi snagom vjetra koja djeluje na jedro. Brodići i čamci kojima je jedro glavni pogon nazivaju se jedrilicama, a posebna su kategorija jahte na jedra. Iako su se najstarija plovila u prapovijesti (neolitik, brončano doba) koristila veslima kao glavnim pogonom, jedro je rano postalo pomoćni pogon. U velikim pom. civilizacijama staroga i sr. vijeka na Sredozemlju (Feničani, Grci, Rimljani, Bizant, Arapi, Venecija) u ratnih je brodova jedro i dalje bilo samo pomoćni pogon. Trgovački brodovi rano su razvili tehniku jedrenja jer je bilo važno sa što manje ljudskoga rada prevoziti što veće količine robe. U njih je do pojave parnih motora u XIX. st. jedro bilo glavni, ponekad i jedini pogon. Jednostavno starije križno jedro nije dopuštalo plovidbu uz vjetar te je u srednjem vijeku razvijeno latinsko jedro, mnogo prilagodljivije smjeru vjetra u odnosu na željeni smjer plovidbe. Uz istar. obalu autohtoni su obalni jedrenjaci u novom vijeku slični plovilima na drugim dijelovima jadranske obale. Osim → trabakula, koji ima dva jarbola s oglavnim jedrima i sošnik s 1–2 prečke, i peliga, koji je nešto manji i obično ima niži krmeni jarbol sa sošnim jedrom, česta je bila → bracera, s jednim jarbolom, na kojem je sošno ili oglavno jedro s 1–2 prečke. Veći dvojarbolni jedrenjaci, poput logera, golete ili brika, kao i trojarbolni bark, škuna i nava, bili su rjeđi, ali uz našu su obalu prometovali na dužim međunar. relacijama. Malobrojni postojeći drveni jedrenjaci danas su uglavnom pretvoreni u turist. brodove s motornim pogonom, kod kojih je jedrilje zadržano samo radi tradicijskog izgleda.

R.