Julijska Venecija

Julijska Venecija (tal. Venezia Giulia, slov. Julijska krajina), tal. zemljopisni i upravni naziv za područje od Jadranskoga mora do Julijskih Alpa, kojim prolazi rijeka Soča, uključujući kraške visoravni i istarski poluotok. Naziv je predložio lingvist Graziadio Isaia Ascoli u članku Le Venezie (L’Alleanza, Milano, 23.VIII.1863), a proširio se osnutkom Kraljevine Italije (1861) i njezinim širenjem do Udinske pokrajine (1866). U pov. pozadini naziva jest činjenica da su Rimljani za Julijevaca (gens Julia) svojoj vlasti podvrgnuli prostor južno od Julijskih Alpa, te pozivanje na stare mlet. istočnojadranske posjede, čime se naglašavalo zanimanje Kraljevine Italije za to područje (→ iredentizam). Do 1918. naziv nije imao nikakve zemljopisne ni upravne vrijednosti, a rabio se samo u nacionalističkim polemikama i iredentističkim posezanjima u uskim tal. kulturnim i polit. krugovima. Vrijednost i uporaba naziva promijenila se poslije 1918., nakon što je Kraljevina Italija, koja je iz I. svj. rata izašla kao pobjednica, zauzela dotadašnje → Austrijsko primorje. Pripajanjem Italiji naziv je primijenjen na područje Austrijskoga primorja, osim otoka Krka, ali uključujući nekoliko mjesta u Kranjskoj (Idrija, Postojna, Ilirska Bistrica), a od 1924. i Rijeku. Unatoč očitom polit. značenju, kojemu je namjera bila naglasiti talijanstvo višejezičnoga područja (hrv., tal., slov., furlanski, u prošlosti i njem. i dr.), naziv je isprva zadržao samo zemljopisni karakter. Tal. upravna podjela temeljila se na pokrajinama (province), te su na području stečenom 1918. s vremenom utemeljene pokrajine Trst, Pula (ili Istarska), Zadar, Rijeka (od 1924) i Gorizia (od 1927), dok se izraz Julijska Venecija i Zadar koristio u skupljanju statističkih podataka (popisi stanovništva, istraživanja iseljavanja), označujući pritom jedno od zemljopisnih područja (compartimenti) Kraljevine Italije. Tek se od 1927., kad je utemeljena pokrajina Gorizia, odvojena od Furlanije, čvrsto oblikovala Julijska Venecija (u koju je uključen i Zadar), površine 8878km², s 978942 stanovnika (1931). U II.svj. ratu, njem. zauzećem 1943–45. područje od Udina do Ljubljane, Rijeke i Pule uključeno je u → Jadransko primorje. Već od rujna 1943. slovenski NOP upotrebljavao je naziv Slovensko primorje, kojim je označavao područja što ih je namjeravao priključiti Sloveniji, bez određivanja zemljopisne granice. Istodobno je hrvatski NOO za Istru spominjao »hrvatsku Istru«, koja se protezala do Dragonje. Poslije rata, odredbama → Pariškoga mirovnog ugovora (1947) Julijska Venecija podijeljena je između Italije, Jugoslavije i STT-a. → Londonskim memorandumom (1954), koji je STT podijelio između Italije i Jugoslavije, naziv Julijska Venecija preuzela je Republika Italija za pokrajine Goricu i Trst (678km²), ali s točno određenom upravnom ulogom, zahvaljujući statutu Autonomne regije Furlanija–Julijska Venecija (tal. Friuli–Venezia Giulia), osnovane 31. I.1963. ustavnim zakonom br. 1.

LIT.: F. Salimbeni (priređivač), Dal litorale austriaco alla Venezia Giulia, Udine 1991; N. Biondi i dr., Il confine mobile. Atlante storico dell’Alto Adriatico 1866–1992. Austria, Croazia, Italia, Slovenia, Monfalcone 1996; E. Sestan, Venezia Giulia. Lineamenti di una storia etnica e culturale, Udine 19973.

F. Cecotti