Društvo sv. Mohora za Istru

Društvo sv. Mohora za Istru, knjiž. društvo osnovano 1924. u Bermu radi »kulturnog, ćudorednog i gospodarskog uzdizanja istarskih Hrvata«. Taj je cilj nastojalo ostvariti uz pomoć dobre, popularno pisane i seljačkom svijetu bliske knjige. Pod fašističkom vlašću društvo je djelovalo kao bratovština kako bi pod zaštitom vjerske udruge izbjeglo progone i lakše razvijalo svoju djelatnost. Sjedište mu je bilo u Trstu, a radi prikrivanja stvarnih ciljeva u svakodnevnom radu koristilo se tal. nazivom Sodalizio San Ermacora. Inicijator osnivanja i njezin prvi predsjednik bio je bermski župnik Josip Grašić. Nakon njega tu je dužnost obavljao supetarski župnik Liberat Sloković, a posljednji predsjednik bio je → B. Milanović. Uz godišnjak Danicu, svake je godine izlazilo nekoliko naslova poučnoga karaktera, te ih je do 1945. izišlo 58. Posebna pozornost posvećivala se štivu za školarce, koji su u tal. školama bili izloženi sustavnoj talijanizaciji. Širenje knjiga na terenu po Istri bilo je povezano s nizom poteškoća. Nakon početnoga tolerantnoga stava, vlasti u Trstu sve su češće nadzirale i zastrašivale članove, a 1943–45. nijedna se knjiga nije mogla objaviti bez odobrenja prefekture. Nakon II. svj. rata u Pazinu je 1946. osnovano Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda. U novim okolnostima, pod novim imenom i s nešto drukčijim ciljevima ono je nastavilo rad Društva sv. Mohora za Istru.

LIT.: B. Milanović, Istra u 20. stoljeću, I, Pazin 1992.

S. Trogrlić