Fažana

Fažana (tal. Fasana), naselje na obali Fažanskoga kanala (44º56′N; 13º48′E; 2m nadm. vis.); 7,5km sjeverozapadno od Pule, sjedište općine. Županijskim je cestama povezana s Pulom i Vodnjanom. Dobro je zaštićena s mora, ali nema prirodnu luku, već je ona zatvorena lukobranom. Razvila se kao opskrbno središte Brijunskih otoka, na koje su iz Fažane provedeni vodovod te el. i telefonski vodovi. Sjedište je uprave → Javne ustanove NP Brijuni te ukrcajna luka za prijelaz na otočje. Stanovnici (3050st. 2001) se bave poljodjelstvom (vinogradarstvo, maslinarstvo) i ribarstvom te preradbom ribe, a dio ih radi u industriji, izgradnji manjih ribarskih brodova i turizmu. U Fažani je postojala tvornica rasvjetnoga stakla, tvornica za preradbu ribe, tvornica alkoholnih i bezalkoholnih pića (Badel) i dr., ali industrijska djelatnost zamire 1990-ih. U zaleđu su zasađeni voćnjaci, vinogradi i maslinici. U starom dijelu Fažane nalazila se u rim. doba ladanjska vila s pogonom za preradbu maslina te s velikom keramičarskom peći za proizvodnju amfora i druge robe. Djelovala je u I.st., a bila je u funkciji veleposjeda, na kojem su se proizvodile velike količine maslinova ulja. Vlasnik je neko vrijeme bila obitelj → Lekaniji. I u okolici Fažane ima više arheol. nalazišta (→ Valbandon, Florianum). U ranom sr. vijeku područje je pripadalo ravennskoj crkvi, a u XI.st. puljskim biskupima. Pod imenom Wasana u vrelima se 1197. spominje kao posjed oko kojeg se spore ravenski nadbiskup i grof Engelbert III. Gorički. Do XV.st. više je puta mijenjala feud. gospodare (Giroldi, akvilejski patrijarh, Sergi, Jonatasi), ali sve se čvršće vezivala s Pulom, te je potkraj XIII.st. s njom došla i pod mlet. vlast. Ispred Fažane odigrala se 1379. pomorska bitka između mlet. i genovske mornarice. Unatoč pogibiji svoga zapovjednika Luciana Dorije, Genovljani su svladali Mlečane predvođene Vettorom Pisanijem. Za Uskočkoga rata 1615–18. F. je bila vojna luka preko koje su Mlečani opskrbljivali kopnenu vojsku i strateška točka iz koje su suzbijali prepade uskočkih vođa na svoj teritorij i brodove. I Vodnjanci su od Fažane imali veliku korist, jer je ona bila njihova najvažnija izlazna luka. Poslije kužnih epidemija poč. XVII.st. F. se više nije oporavila i ostala je malo ribarsko mjesto, a do sredine XVIII.st. naseljeni su novi stanovnici, Hrvati koji su iz Dalmacije bježali pred Osmanlijama. Nakon pada Mletačke Republike 1797. bila je u sastavu Ilirskih pokrajina, Habsburške Monarhije i Kraljevine Italije. Ponovno se počela razvijati poč. XX.st. kad su Brijuni postali otmjeno turist. odredište. U drugoj pol. XX.st. dugo je bila zatvorena za komercijalni turizam zbog sigurnosti Titove rezidencije na Brijunima. Mjesto je ipak bilo okruženo vojnim, policijskim, partijskim i dječjim odmaralištima. U tom se razdoblju Fažana ubrzano širi, što zbog izgradnje stanova za brojne brijunske radnike, što zbog poratne stambene izgradnje. Živ je bio društveni život (kino, ples i dr.). Po otvaranju Brijuna za turizam 1980-ih godina, bilježi se novi uspon i razvoj. Posljednjih desetak godina Fažana i obližnji Valbandon doživljuju procvat komercijalnog turizma. U mjestu su dječji vrtić, osnovna škola, ambulanta, pošta, banka i dr. F. je jedan od šest gradića zap. Istre u kojem nekoliko starosjedilaca još uvijek govori istriotskim ili istroromanskim. Župna crkva sv. Kuzme i Damjana proširena je gotička građevina iz XV.st. s odvojenim zvonikom vis. 27m. Na pročelju je gotički portal s lunetom, a u sakristiji ostatci zidnih slika nepoznatoga furlanskog majstora iz XVI.st. Na zidu je slika na platnu Posljednja večera → Z. Venture, iz 1598. Na rubu staroga dijela Fažane jednobrodna je crkva Bl. Djevice Marije od Karmela (XIV.st.), s trijemom ispred pročelja na kojem je preslica. U njoj su ostatci zidnih slika iz got. razdoblja. Crkva na groblju iz XVI. je st. i posvećena je sv. Ivanu apostolu. U poljima sjeveroistočno od Fažane crkvica je sv. Elizeja iz VI.st., s poligonalnom apsidom, izgrađena na ostatcima ant. i kasnoant. ladanjske vile. Crkva sv. Lovre (San Lorenzo) više ne postoji, a ulomci ranokršć., predromaničke i gotičke kamene plastike čuvaju se u lapidariju Arheološkoga muzeja Istre u Puli.

R. Matijašić, I. Duda