Antončić, Antun

Antončić, Antun, političar i pjesnik (Omišalj, 9.XI.1864 – Zagreb, 18.VI.1924). Pravo studirao u Zagrebu i Grazu, gdje je 1896. stekao zvanje doktora prava. U Trstu je 1899. položio odvjetnički ispit te 1900. otvorio odvjetnički ured u Krku. Uključivši se u polit. pokret Istre bio je dugogodišnjim voditeljem Hrvatsko-slovenske stranke u Istri. Zbog promicanja jugosl. ideje, austroug. su ga vlasti 1917. konfinirale osam mjeseci u Beč. Nakon sloma Austro-Ugarske, po povratku u Krk 1918. zauzimao je čelna mjesta u Narodnome vijeću SHS za otok Krk, a bio je i predsjednik krčke Kotarske gospodarske zadruge. Zbog pritisaka tal. vlasti otišao na Sušak, gdje je djelovao u tamošnjem Narodnom vijeću SHS te sudjelovao u oslobođenju otoka Krka od tal. vlasti. Potom je u Zagrebu bio tajnik u Odsjeku za Istru.

Književno se javio 1886. u Našoj slogi pjesmicom Pjesma Istranki. Domoljubno angažirane pjesme i polit. tekstove objavljivao je u periodici Naša sloga, Katolička Dalmacija, Prosvjeta, Novi viek, Hrvatska, Hrvatsko pravo, Novi list, Naša škola i dr., a s V. Carom Eminom, A. Tresićem Pavičićem i R. Katalinićem Jeretovom potaknuo je književno-politički list Jadran. Tiskana mu je zbirka pjesama Obiteljski zvuci (1907).

LIT.: V. Spinčić, Crtice iz hrvatske književne kulture Istre, Zagreb 1926; P. Strčić, Četiri krčka advokata u političkom životu Istre i Kvarnerskih otoka, Odvjetnik, 1968, 9; M. Strčić, Istarska beseda i pobuna, I –II, Pula 1984–85.

A. Diklić