Antun Dalmatin

Antun Dalmatin (lat. Antonius ab Alexandro Dalmata, Antonius Dalmata Exul), reformatorski pisac (?, poč. XVI.st. – Ljubljana, V. 1579). Pretpostavlja se da je rodom iz Senja ili iz sjev. Dalmacije. Bio je svećenik, vjerojatno glagoljaš, u Istri. Izgnan zbog pristajanja uz reformaciju, otišao je u Ljubljanu, gdje ga je → S. Konzul Istrijan angažirao na prevođenju protestantskih knjiga i Novoga zavjeta na hrvatski. God. 1561–66. u Ungnadovoj hrv. reformatorskoj knjižari u Urachu kraj Tübingena prevodio je sa slovenskoga, njemačkoga, latinskoga, i talijanskoga te redigirao i slagao knjige namijenjene širenju reformacije u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni. Premda je više izdanih djela na glagoljici, latinici i ćirilici zajedno potpisao s Konzulom, A. D. se ugl. brinuo za ćirilička izdanja, pa je 1561. po Konzulovim glagoljskim izdanjima tiskao ćirilicom mali i veliki Pokusni list (bukvar) i Tablu za dicu (bukvar i katekizam). Sva djela u suradnji s Konzulom tiskao je u Urachu. Njihov gl. prevodilački rad bio je Novi zavjet (I. dio 1562. glagoljicom, a 1563. ćirilicom te II. dio 1563. na oba pisma). Postila, prevedena iz Trubarova slov. izdanja, tiskana je 1562. glagoljicom, a 1563. ćirilicom. Postilu na latinici, namijenjenu gradišćanskim Hrvatima, tiskali su 1568. u Regensburgu. Njihova su važnija izdanja: Melanchtonova rasprava Edni kratki razumni nauci, potom Artikuli ili deli stare krstianske vere, a zajedno s Antunom Dalmatinom i S. Konzulom i J. Juričić sudjelovao je u prevođenju djela: Edna kratka Suma nikih prodik od tuče i od čarnic Matthäusa Alberusa, Crikveni ordinalic i Govorenje vele trudno, prijevod anonimnoga djela s temeljnim načelima protestantizma. A. se često spominjao kao najbolji prevoditelj uraške grupe, a sjevernočakavski dijalekt kojim su ugl. bila pisana glagoljska izdanja, u ćiriličkima je arhaizirao crkvenoslavenizmima.

LIT.: F. Bučar, Povijest hrvatske protestantske književnosti, Zagreb 1910; J. Ravlić, Stjepan Konzul i Antun Dalmatin, Zbornik proze XVI. i XVII.st., PSHK, 11, Zagreb 1972; Z. Bartolić, Sjeverno-hrvatske teme, Čakovec 1980.

A. Diklić