augustinci

augustinci (lat. Canonici regulares s. Augustini: regularni kanonici sv. Augustina), kat. monaški red nastao udruživanjem raznih kanoničkih kaptola koji su prihvatili Pravilo života sv. Augustina iz IV.st. U doba crkv. obnove Grgura VII. u XI.st. počeli su polagati prave redovničke zavjete. Odijelo im je bijele boje. Među različitim augustinskim savezima neki su živjeli pretežno pustinjačkim životom.

U Istri su se pustinjaci sv. Augustina pojavili na Puljštini i jedno vrijeme u Novigradu. Gradske su im vlasti u Puli 1453. povjerile novoizgrađenu crkvu Gospe od Milosrđa (Madonna di Misericordia), a na poč. XVI.st. povjerena im je i obližnja, do tada benediktinska, crkva i samostan Sv. Marije del Caneto. Spominju se i na otočiću Verudi na poč. XVI.st.; ondje su 1605. razbojnici ubili fra Marka Eremitu; 1611. otočić je napustio pustinjak sv. Augustina fra Nikola iz Venecije, zbog čega su se 1615. vlasti pobrinule da taj lokalitet, strateški važan za Puljštinu i Istru, preuzmu dalmatinski franjevci. Augustinci su se iz Pule posve povukli na poč. XIX.st. Njihov je samostan bio i Sv. Ivan na Pučini (In Pelago) kraj Poreča, a pripadao je pustinjačkoj kongregaciji iz Fiesola (Congregatio fiesolana), koju su zvali i eremitima sv. Jeronima (jeronimovcima). Ove je kraj Poreča još 1579. zatekao apostolski vizitator biskup A. Valier. U Rijeci je augustinski samostan sv. Jeronima plodno djelovao do kraja XVIII.st. Danas u njemu žive dominikanci. U Kopru su augustinke imale samostan sv. Blaža, a u Rovinju su augustinske trećoredice nekoliko godina (od 1737) vodile zavod za odgoj djevojaka. Augustinac Paolo Naldini, koparski biskup (1686–1713), utemeljio je u Kopru Ilirsko sjemenište za popove glagoljaše (1710–1828) te napisao crkv. povijest koparske dijeceze (Corografia ecclesiastica… di Giustinopoli, Venezia 1700).

S. J. Škunca