Balbi

Balbi, mlet. plemićka obitelj iz koje su potekli mnogobrojni crkv. dostojanstvenici. U Hrvatskoj je vezana za otok Krk i nekoliko istar. mjesta. Rašporski kapetan bio je Marco (1703); puljski knezovi: Giovanni (1425–26), Marin (1456–58), Giovan Francesco (1529), Benedetto (1536–37); knezovi-providuri: Filippo (1654–55), Lucio (1670), Marco (1685–86), Lodovico (1693–95), Daniele (1703–04), Bernardo (1710–11), Lunardo (1760), Giovanni (1768–70), Marchiò (1786–87) i Francesco (1792–93). → Giovanni Andrea/Giannandrea (1692 – 1771) bio je kao ninski biskup (1728–32) u sukobu s pravoslavnim svećenicima, koji su ga 1728. spriječili u kanonskom pohodu, iako su raniji biskupi obavljali vizitacije crkava istočnog obreda. Kao puljski biskup (1732–71) poslao je Sv. Stolici više relacija: u njima je naveo da kaptol ima 11 kanonika, ali da je inventar vrlo oskudan. U Puli su tada postojala tri samostana (benediktinki, konventualaca i augustinaca), a na otočiću Verudi djelovao je samostan franjevaca opservanata. Benediktinke, kojih je bilo 16, ovisile su o biskupu, a redovnici o svojim poglavarima. Izvješća spominju da je biskup pocrnio od sunca obavljajući pohod župa u ljetno doba. Bio je stalno u pokretu, a putovao je na konju ili čamcem. Budući da su se župnici tužili da zbog oskudnih prihoda ne mogu svake nedjelje služiti misu za narod, biskup ih je podsjetio na papinu konstituciju od 19. VIII. 1744., koja predviđa mogućnost održavanja mise bilo koji dan u tjednu, ako to ne može biti u nedjelju ili na blagdan. Svečano je pokopan u puljskoj katedrali. Njegovi nećaci: Felice Benedetto, prokurator krčke provincije konventualaca; Francesco Maria (1748. ili 1749 – Pula, 21. I. 1802), opat samostana sv. Mihovila u Krku i puljski kanonik, skolastik i generalni vikar; → Teodoro Loredano (1745– 1831), posljednji novigradski biskup, koji je prije toga bio puljski kanonik, skolastik i opat; Giovanni Andrea, omišaljski kaštelan. Za Pazinsku knežiju vezani su zakupnici Stefano, Bartolomeo i Giovanni (XVII. st.) te pazinski kapetan Bernardo (XVII. st.). Za Istru su još važniji podestati: Alvise (Labin), Barbarigo (Sutlovreč), Cesare i Daniele (Rovinj) te Francesco (Vodnjan), svi iz XVII. st. U puljskim se matičnim knjigama u XVIII. st. spominje niz plemića i plemkinja iz te obitelji: Maria Elisabetta iz Krka; grof Benetto iz Krka; Tommaso Bonaventura, sin kneza-providura Bernarda; grof Francesco; Domenico, majordom kneza-providura Giacoma Minotta, i dr. God. 1769. obitelj dobiva istar. plemstvo, a poč. XIX. st. nasljeđuje ju rod Pozzo-B., kojem pripadaju Loredano, tal. domoljub kojega su tijekom I. svj. rata internirale austr. vlasti (1915–18), i Lamberto, profesor zemljopisa (L’Isola di Cherso, Rim 1934).

LIT.: G. De Totto, Feudi e feudatari nell’Istria Veneta, AMSI, 1942, 51–52; S. Cella, I Reggitori di Pola, AMSI, 1961, 9; C. De Franceschi, Storia documentata della Contea di Pisino, AMSI, 1963, 10–12; L. Parentin, Cittanova d’Istria, Collana Studi istriani del Centro culturale Gian Rinaldo Carli, Trieste 1974; G. Radossi, Stemmi di rettori e di famiglie notabili di Pinguente, ACRS, 1980–81, 11; I. Grah, Izvještaji pulskih biskupa Svetoj stolici (1592–1802), Croatica Christiana Periodica, 1988, 21; M. Bertoša, Istra: Doba Venecije (XVI–XVIII. stoljeće), Pula 1995; S. Bertoša, Život i smrt u Puli. Starosjeditelji i doseljenici od XVII. do početka XIX. stoljeća, Pazin 2002.

S. Bertoša