Banjole

Banjole, arheol. nalazište zapadno od Vodnjana. U polju kraj Vodnjana otkrivena je 1907. trobrodna bazilika sv. Mihovila, s tri polukružne apside i narteksom. Svetište je od prostora za vjernike bilo odijeljeno pregradom. Ispred svetišta, u sr. brodu, nalazi se pravokutni kor i okrugli ambon, a u juž. brodu presvođena grobnica s relikvijama. U liniji glavne osovine, u prostoru za vjernike, nalaze se škropionica i oltar s križem. Pod je uglavnom popločen spikama, djelomice i pravilno isklesanim pločama od vapnenca. U grobnici ispod poda pronađen je mozaični pod, a ispod narteksa zidane grobnice, sarkofag i jednostavni, u zemlju ukopani grobovi. Kameni crkv. namještaj potječe iz raznih razdoblja. Najstarijoj građevnoj fazi (V.st.) pripadaju kapitel s akantovim lišćem, mramorni kapitelić i mozaični pod na prostoru grobnice. Dio namještaja (grede, pilastri, ploče) potječe iz faze pleterne skulpture, dok je najviše nađenih ulomaka s izrazitim reminiscencijama pleterne skulpture iz sred. XI.st.(pilastar s orantom i greda s apostolima, polukružna ploča ambona s prikazom Marije na Kristovu grobu, dio ploče ambona s prikazima bijega u Egipat, kapitelić s plastično oblikovanim životinjama). Bazilika je služila bogoslužju do prve pol. XV. st. God. 1456. nalazi se u ruševinama, i od njezinih ulomaka izgrađena je crkvica sv. Mihovila sa šiljasto-bačvastim svodom.

LIT.: D. Rismondo, La primitiva chiesa di s. Michele di Bagnole presso Dignano, AMSI, 1908, 24; W. Gerber, Altchristliche Kultbauten Istriens und Dalmatiens, Dresden 1912; B. Marušić, Kasnoantička i bizantska Pula, Pula 1967; A. Šonje, Bizant i crkveno graditeljstvo u Istri, Rijeka 1981.

R. Matijašić