Banjole

Banjole, obalno naselje istoimenog zaljeva u juž. dijelu zap. Istre, u općini Medulin, 6 km jugoistočno od Pule (44°50′N; 13°53′E); 902st. (2001). Smješteno je između uvala Solina i Paltana (ili uvala Banjole). Obala je dobro razvedena, s borovom šumom. Gospodarstvo se temelji na turizmu, ribarstvu, uzgoju kamenica, te izradbi manjih plovila. U zaljevu Kanalić ostatci su crkve sv. Mikule (sv. Nikola) s trima polukružnim apsidama i narteksom. Vanjski su zidovi crkve bili ukrašeni lezenama, a dvije unutrašnje lezene, koje nose trijumfalni luk, sužavaju apsidalni otvor. U ruševinama su nađena dva kapitela po kojima je, zajedno s tlocrtom i popločenim podom, građevina datirana u doba između VII. i VIII.st. Banjole su ribarsko mjesto s prirodno zaštićenom lukom, a njegovi stanovnici svakodnevno se koriste morskim plodovima i ribom. Gotovo svaka kuća turistima nudi sobu ili apartman, a smještaj je moguć u pansionu i u kampu u uvali Cintinera. Brojne su uvale, poluotoci, prirodne plaže, sportsko-rekreacijski sadržaji (teniski tereni, staze za šetnju i vožnju biciklom, najam jedrilica, motornih čamaca) te drugi sportovi na vodi, posebice sportski ribolov. U blizini je marina Pomer.

LIT.: B. Marušić, Dva nova spomenika zgodnjesrednjeveške arhitekture iz Južne Istre, Arheološki vestnik, 1956, 1–2; A. Šonje, Bizant i crkveno graditeljstvo u Istri, Rijeka 1981.

Đ. Fabjanović