Belostenec, Ivan

Belostenec, Ivan, pjesnik, propovjednik i leksikograf (Varaždin, oko 1594 – Lepoglava, 10.II.1675). U pavlinski red stupio je 1616., studirao filozofiju u Beču, teologiju u Rimu. Bio je prior više pavlinskih samostana (Lepoglava, Ozalj, Svetice, Sveta Jelena), a u Istri je boravio nekoliko puta. Najprije je 1641. obavio vizitaciju u istar. pavlinskoj provinciji, a zatim je u istarskoj provinciji bio administratorom (1644–47) i vikarom (1647–52). Nakon nekoliko godina postao je provincijal istar. provincije (1656–59), a od 1663. živio je u Lepoglavi. Putujući hrv. područjem, skupljao je jezično blago koje je objavio u dvojezičnom latinsko-hrv. rječniku Gazophylacium seu latino-illyricorum onomatum aerarium (Zagreb 1740). U njemu je oko 40000 lat. i oko 25000 hrv. riječi, ne samo iz kajkavskoga narječja već i čakavskog i štokavskoga, čime je dao najveći prilog trodijalektnom jeziku ozaljskoga književnog kruga. Oblikovao je jedinstveni grafijski sustav, te se smatra pretečom ilirizma.

R.