Bernardo

Bernardo (lat. Arnaldus, Vernardus, Vixardus, Vurnardus, Wernardus), pićanski biskup 1262–84 (XIII.st.). Do 1261. bio je župnik u Lintu u Koruškoj. Preuzevši siromašnu biskupiju, zadržao je i nadarbinu župe Linta. U Miljama (Muggia) bio je 1264. svjedokom investiture kojom je akvilejski patrijarh Grgur uveo u posjed lupoglavskoga kaštela (Mahrenfels) Henrika iz Pazina; 1267. blagoslovio je kamen temeljac samostana dominikanki u Čedadu (Cividale); 1275. posvetio je dva oltara u Hansu u Tirolu; 1282. sudjelovao je na pokrajinskom crkv. saboru u Akvileji, gdje se raspravljalo o crkv. disciplini i o nasilju nad crkv. posjedima te je patrijarh Rajmund izopćio iz Crkve sve uzurpatore crkv. dobara i prava; 1284. patrijarhovom je ovlašću vizitirao samostan sv. Franje u Čedadu.

LIT.: P. Kandler, Pel Fausto ingresso di monsignore D. Bartolomeo Legat nella sua chiesa di Trieste, Trieste 1847; G. Marcuzzi, Sinodi Aquileiesi, Udine 1910; C. de Franceschi: Storia documentata della Contea di Pisino, AMSI 1963 10–12; C. Eubel, Hierarchia Catholica medii aevi, I, Padova 1968.

I. Grah