Borut

Borut, naselje 5 km sjeveroistočno od Cerovlja (45°19′N; 14°3′E; 300 m nadm. vis.); 233 st. (2001). Nalazi se u općini Cerovlje, na cesti Pazin–Lupoglav, kraj želj. postaje. Čini ga niz raspršenih zaselaka: Budaki, Buzići, Čuleti, Dausi, Grdinići, Grgurići, Muloni, Orlovići, Poljanice, Sandalji, oko doline Borutskoga potoka (pritoka Pazinčice). Područje je bogato sedimentima, pogodnima za ciglarsku proizvodnju, pa su prva tvornica opeke, otvorena oko 1904., i rad na željeznici bile jedine mogućnosti zapošljavanja. Tradicionalno je bavljenje poljodjelstvom (žitarice, vinova loza, voće, povrće) i stočarstvom (goveda, svinje, u najnovije doba i nojevi). Iako naselje postoji već u XIII.st., kada je pripadalo akvilejskomu patrijarhu, pićanskomu biskupu, naposljetku Pazinskoj knežiji, toponim B. prvi se put spominje u urbaru Pazinske knežije 1498., u obliku Waruth. U XV.st. imao je samo desetak obitelji, u XVI.st. broj stanovnika povećao se imigracijom bjegunaca pred Osmanlijama, a u XVII.st. ponovno se smanjio, pa su na napuštene zemlje naseljeni stanovnici s područja Boljunštine. Župna crkva sv. Mihovila Arkanđela na vrhu brežuljka sagrađena je u romaničkom slogu u XIII.st. Jednobrodna je, s polukružnom apsidom upisanom u pravokutni perimetar. Proširena je i obnovljena u baroknome slogu 1787., kada je izgrađena i preslica na pročelju, s dvama otvorima za zvona. Crkva Sv. Duha u dolini jednobrodna je pravokutna građevina, sagrađena 1560. kao legat Vida Vitulovića (glagoljski natpis na pročelju). U njoj je zidani oltar s drvenim retablom i slikama na platnu iz XVII.st.

LIT.: Cerovljanski zbornik, Zbornik radova sa znanstvenog skupa »Cerovlje i okolica od prapovijesti do danas«, Pazin 1999.

R. Matijašić