Cadastre National de l’Istrie (d’après le Recensement du 1er Octobre 1945)

Cadastre National de l’Istrie (d’après le Recensement du 1^er Octobre 1945), opsežan dokument pisan franc. jezikom, priređen za potrebe Komisije za razgraničenje u Predsjedništvu Vlade NR Hrvatske u pregovorima između FNR Jugoslavije i Italije (1945–46) te za potrebe Pariške mirovne konferencije. Knjigu je priredio Jadranski institut u Sušaku, a tiskao Nakladni zavod Hrvatske (Zagreb, srpanj 1946). Cadastre je statistička, antroponimijska i ojkonimijska dokumentacija, detaljan popis gradova, sela, zaselaka i stancija te popis njihovih stanovnika s osobitim obzirom na nacionalnu pripadnost. Prezimena su navedena u obliku koji je dao svaki pojedinac, odnosno obitelj. Vjerodostojnost popisa potvrđuje i činjenica da su zabilježena i talijanizirana prezimena koja su prihvatili neki članovi obitelji, napustivši nekadašnji hrv. oblik. Osim toga, posebno su se vodili »neopredijeljeni«, koji su svoj nacionalni osjećaj poistovjećivali s »istarstvom« ili »istrijanstvom«. Tekst je popraćen mnogobrojnim povijesnim, političkim i statističkim podatcima o nac. previranjima u XIX. i prvoj pol. XX.st. Cadastre je nedvojbeno pridonio konačnoj odluci predstavnika velikih sila o pripadnosti Istre matici domovini Hrvatskoj. Koordinator toga kolektivnoga djela, po riječima M. Mirkovića »najboljeg stvorenog u našu korist«, bio je Josip Roglić (uz članove uredništva R. Maixnera, L. Čermelja, M. Gržetića i I. Pucića), a u popisivanju i obradbi podataka sudjelovali su mnogi istar. intelektualci. Napose je bila dragocjena stručna suradnja znanstvenih autoriteta, romanistâ Petra Skoka i Mirka Deanovića (s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu) te Frana Ramovša iz Ljubljane. Njihove su analize korištene i u ostalim edicijama Jadranskog instituta. Sastavljači Cadastrea već u predgovoru ističu da je u novoj konstelaciji polit. prilika nakon II. svj. rata neizbježno ispraviti pogrješku počinjenu Londonskim i Rapallskim ugovorom, kojima je Istra pripojena Italiji. Prikupljena je građa, stoljeće nakon Czoernigove ankete iz 1846., prvi pokušaj temeljita i dokumentirana ispitivanja etničke slike Istre. Naime, za razliku od popisa stanovništva 1910. i 1921., koji su etn. sastav nastojali utvrditi na temelju izjava o uporabnom jeziku (Umgangssprache), statistički podatci o narodnosti iz 1945. vjerodostojan su rezultat izjave svakoga pojedinca. Upravo će se oko tih pitanja pojaviti dvojbe članova izaslanstva koje je, provodeći zaključke Londonske konferencije, trebalo utvrditi pravo stanje etničkih odnosa i izraditi prijedlog razgraničenja. Cadastre pridonio je prihvaćanju prijedloga granične crte koji je gotovo cijelu Istru pripojio matici domovini. Terenska anketna istraživanja obuhvatila su područje istar. poluotoka (Zonu B), osim Pule (tada u Zoni A, pod anglo-amer. upravom), te otoke Cres, Lošinj, Unije, Male i Vele Srakane, Susak i Ilovik. Popisom je obuhvaćeno 71349 obiteljskih prezimena, od čega 45817 (62,22%) slavenskoga (hrvatskog i slovenskog) podrijetla i 18752 (26,28%) tal. podrijetla, dok je 6780 (9,50%) prezimena ostalo »neodređeno« (sont restés indéterminés). Cadastre su iznova 1980-ih obradili Josip Bratulić i Petar Šimunović, izostavivši slovenski i ograničivši se na hrv. dio Istre. Znalački su preradili podatke, prilagodili ih suvremenomu načinu izlaganja te na hrv. jeziku priredili iznimno vrijedno izdanje koje je pod naslovom Prezimena i naselja u Istri: Narodnosna statistika u godini Oslobođenja tiskano u ediciji Istra kroz stoljeća (1985–1986).

LIT.: M. Rojnić, Istrie. Aperçu historique, Sušak 1945; La Marche Julienne: Étude de géographie politique, Sušak 1945; J. Roglić, Le recensement de 1910: Ses méthodes et son application dans la Marche Julienne, Sušak 1946; Documents sur la dénationalisation des Yougoslaves de la Marche Julienne, Beograd 1946; M. Mirković, Tri etničke linije, Problemi sjevernog Jadrana, 1963, 1.

M. Bertoša