Carpaccio

Carpaccio, mlet. obitelj slikara, koji su se poč. XVI.st. preselili u Kopar. Rodonačelnik istar. grane bio je Vittore (Venecija, oko 1465 – Venecija, 26.VI.1526), koji je veći dio života proveo u rodnoj Veneciji radeći za crkve i bratovštine. Umjetnički se oblikovao pod utjecajem Gentilea i Giovannija Bellinija, mlet. slikara druge pol. XV.st. Razvio je narativni stil slikarstva u Veneciji, prikazujući događaje i mletački gradski krajolik svojega doba s mnoštvom likova i podrobnosti. Najljepši su primjeri toga ciklus Legenda sv. Uršule u devet slika (1490–95) za istoimenu bratovštinu i niz slika izrađen po narudžbi hrv. bratovštine S. Giorgio degli Schiavoni (devet slika, 1502–07). Naslikao je niz slika za Duždevu palaču (1501–02). Za koparsku katedralu izradio je 1516. sliku Ulaz podestata Sebastiana Contarinija u koparsku katedralu, te vratnice orgulja, a za piransku crkvu sv. Franje palu Bogorodica sa svecima (1519). Njegova dva sina, Pietro i Benedetto, radili su s njim u Kopru. Benedetto je 22. XII. 1540. zatražio i dobio koparsko građanstvo te su njegovi potomci nastavili živjeti u Kopru, Piranu i Trstu. Obitelj se ugasila u Trstu 1817. Benedetto je autor niza slika za koparske crkve, ugl. Bogorodice sa svecima, te slike Ime Isusovo (1541). Radio je i za druge naručitelje (Venecija, Rovigo, Bergamo); slike mu se nalaze u muzejima diljem svijeta (Berlin, Sankt Peterburg, London, New York, Montauban).

R.