Ćiril i Metod, sv.

Ćiril i Metod, sv. (Sveta braća, Slavenski apostoli), biz. misionari (Konstantin, redovničko ime Ćiril, Solun, 826/7 – Rim, 14. II. 896; Mihael, redovničko ime Metod, Solun, oko 815 – Moravska, 6. IV. 885). Na poziv moravskoga kneza Rastislava, car Mihajlo ih šalje iz Carigrada 863. u Moravsku kako bi propovijedali kršćanstvo na slav. jeziku. Njihova je misionarska, prosvjetiteljska i diplomatska djelatnost uživala potporu, ali i nailazila na snažan otpor, posebno franačkih biskupa. Baština Svete braće – glagoljsko pismo, koje je sastavio Ć., usustavljen slavenski knjiž. jezik te prijevodi Biblije i dr. temeljnih tekstova – proširila se među slav. narodima, a misija je, već u ranoj fazi, utjecala na vjersku i kult. povijest Hrvata. Prema Naumovu žitju i Ljetopisu Popa Dukljanina, Ć. i M. djelovali su u hrv. krajevima. Nije potvrđeno, ali je moguće da su putujući u Rim prolazili istar. područjem, čemu ide u prilog i kult sv. Klementa pape. Prema spisu Excerptum de Karentanis (XII.st., na temelju starijega predloška), M. je došao iz dijelova Istre i Dalmacije. Vjerojatno su njegovi učenici, nakon Metodove smrti protjerani iz Moravske potom zarobljeni pa otkupljeni u Veneciji, djelovali u Istri. Tu je posvjedočena rana prisutnost glagoljice i slav. bogoslužja. Trajanje glagoljaške djelatnosti (→ glagoljica) procjenjuje se na oko tisuću godina. Najstarija su svjedočanstva o njoj epigrafski spomenici, npr. Plominski natpis (XI.st.) i Grdoselski ulomak (XII.st.). Ćirilometodska je kultura na području gdje su se prepletale romanska, germanska i slav. civilizacija ujedinjavala hrvatski puk i snažno utjecala na kulturu i stvaralaštvo.

LIT.: J. Bratulić, Žitja Konstantina Ćirila i Metodija i druga vrela, Zagreb 1992.

V. Martinović