diplomatika

diplomatika (novolat. res diplomatica, prema lat. diploma, od grč. δίπλωμα: isprava, vjerodajnica), pomoćna pov. znanost koja proučava izvornost isprave i utvrđuje njezinu vrijednost kao pov. svjedočanstva. Istražuje tzv. unutarnja i vanjska obilježja isprave, njezinu strukturu, jezik, stil, pismo, materijal na kojem je pisana, formular po kojem je sastavljena, pečat, svjedoke, potpise, kopijalne knjige i dr. Premda joj početci sežu još u antiku i rani sr. vijek, d. se kao pomoćna znanost počela razvijati u drugoj pol. XVII.st. Riječ je u znanost uveo J. J. Mabillon u djelu De re diplomatica libri sex (Pariz 1681), u kojem je postavio temelje modernoj diplomatici (i paleografiji). U XIX.st. sve se više objavljuju izdanja diplomatičkoga gradiva, tzv. diplomatari, te diplomatički priručnici i rasprave, što širemu krugu stručnjaka omogućuje proučavanje isprava. U Hrvatskoj je I. Lučić izdao mnogo najstarijih hrv. isprava u djelu De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex (Amsterdam 1666); mnogobrojne crkv. isprave objavio je D. Farlati u djelu Illyricum sacrum; I. K. Sakcinski izdao je zbirke Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (Zagreb 1862–63) i Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, I–II (1874–75). Međutim, rješavanju diplomatičke problematike u Hrvatskoj uvelike je pridonio F. Rački u kritičkom izdanju isprava iz doba hrv. narodnih vladara Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia (Zagreb 1877) i u znan. raspravama vezanima za problematiku hrv. diplomatičkoga gradiva. Najveći hrv. diplomatar (oko 7000 diploma), Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, u 18 sv. prikupio je T. Smičiklas sa suradnicima. Istarsko diplomatičko gradivo prikupljao je i proučavao → P. Kandler te ga objavljivao u zbirci Codice diplomatico istriano. Pitanjima pojedinih istar. isprava bavio se i D. Klen. Josip Bratulić objavio je znan. studiju (i kritičko izdanje) Istarski razvod (Pula 1978), u kojoj tomu dokumentu pristupa ne samo sa stajališta knjiž. povijesti već i sa stajališta diplomatike (i egdotike) te raspravlja o izvornosti, pismu, modelu (formuli), svjedocima i dr.

M. Mogorović Crljenko