Eco di Pola, L’

Eco di Pola, L’, puljski tal. politički tjednik liberalnoga usmjerenja, koji je izlazio 1886–97. Vlasnik, izdavač i prvi odgovorni urednik bio mu je Antonio Grandis, no stvarno ga je uređivao Alfonso Pozzati, koji kao doseljeni tal. državljanin nije mogao službeno obavljati urednički posao. Nakon Grandisa odgovorni su urednici bili E. Godas (od 1891), G. Percovich (od 1893), G. Polla (ujedno i ravnatelj od 1894) te ponovno G. Percovich (od 1895). Izlazio je u nakladi 300–1200 primjeraka, na četirima stranicama. Od 1891. sufinancirala ga je država. Osim polit. vijesti iz Istre, Monarhije i iz svijeta izvješćivao je i o zbivanjima u gradu (kult. i društv. događanjima, ratnoj mornarici, gosp. temama, crnoj kronici, sudskoj kronici i dr.), objavljivao je pjesme, feljtone, knjiž. prikaze, pisma čitatelja, polemike, pamflete, većinom anonimne ili potpisane pseudonimima. U njemu je svoje prve pjesme i prozu objavila labinska književnica i socijalistica G. Martinuzzi (u poč. pod pseudonimom Cornelia). God. 1887–88. donosio je satiričko-humoristički prilog El merlo (kos), pisan na dijalektu. Izražavajući tal. nacionalno-rodoljubne poglede, ali i lojalnost Monarhiji, list je vodio polemike s radikalno nac. usmjerenim tal. novinama (Il Giovine Pensiero) i hrv. listovima (Il Diritto Croato, Naša sloga). Veličao je tal. kulturu kao superiornu u odnosu na hrv. i slov. te držao da će se slav. stanovništvo u Istri civilizirati tek nakon što preuzme tal. kulturu (npr. školovanjem u tal. školama). Taj je tjednik bio prvi puljski list koji je izlazio u dužem razdoblju bez prekida.

LIT.: C. De Franceschi, Giovanni Timeus nel quadro del giornalismo polese e istriano, La Porta Orientale (Trst) 1951, 5–6; M. Bogneri, La stampa periodica italiana in Istria (1807–1947), Trieste 1986.

B. Dobrić