elektroprivreda

elektroprivreda, gosp. grana koja se bavi proizvodnjom, prijenosom i distribucijom električne energije. Distribuciju el. energije u Istri obavlja Elektroistra, sa svojim područnim pogonima i drugim službama. Prijenos se el. energije u Istri osobito razvio nakon II. svj. rata, kada je najprije trebalo ukinuti čvorište trafostanice (TS) Opčine (Opicina kraj Trsta), prijeći s frekvencije od 42 Hz na 50 Hz i cijelu mrežu uklopiti u jugosl. elektroenergetski sustav. Odvajanje istar. visokonaponske mreže od Italije provedeno je izgradnjom privremenoga rasklopnog i transformatorskoga postrojenja 1949. u Sežani u trasi voda od 132 kV općine Matulji i zaobilaznoga voda od 110 kV. U trasi dvostrukoga voda (DV) od 50 kV TS Opčine–TS Karojba u Črnom Kalu izgrađeno je rasklopište, iz kojega je jedna trojka bila vezana na TS Sežana, a druga je ostala na TS Opčine zbog mogućnosti dobave el. energije iz Italije. Napajanje područja Kopra i Buja vodovima od 27 kV i TS Opčine riješeno je izgradnjom transformacije od 10/27 kV u TS Karojba i dalekovoda (DV) od 27 kV Karojba–Buje. Nakon izgradnje rasklopišta Črni Kal i DV od 50 kV Črni Kal–Kopar, uz transformaciju 50/27 kV u Kopru te ukinućem DV od 27 kV prema Italiji, riješeno je definitivno napajanje poteza Kopar–Sečovlje–Buje. Djelomična promjena frekvencije obavljena je 8.IX.1951. a do kraja 1952. svi potrošači u Istri prešli su na frekvenciju od 50Hz, osim Ugljenokopa Raša (23.XI.1954). Tim je promjenama istar. mreža postala neovisnom o tal. mreži, ali je bila u relativno lošem stanju. Tijekom 1956. pregrađen je prijeratni DV od 132kV Matulji–Labin u privremenom pogonu od po 50kV, na 110kV i produžen do Raše. Potkraj 1957. puštena je u pogon TS Raša od 110/50kV s jednim transformatorom od 10,5MVA, a 1958. i s drugim iste snage. Oba transformatora bila su demontirana u TS Matulji, gdje je ukinut napon od 50kV. Treći transformator snage od 10,5 MVA prebačen je u TS Raša iz demontirane TS Sežana. Zbog nesigurna napajanja i loših naponskih prilika izgrađena je i na poč. 1959. stavljena u pogon TS Pula od 110/35kV s jednim transformatorom snage od 10 MVA. Za napajanje te trafostanice rekonstruiran je postojeći DV od 50kV Raša–Pula, izgrađen 1941., na napon od 110kV. Potkraj 1959. izgrađen je DV od 110kV Kopar–Buje, koji je do izgradnje TS od 110/35kV Buje stavljen pod napon od 35kV. Daljnja izgradnja 110-kilovoltnih elektroprijenosnih objekata u Istri tekla je redom:

DV 110 kV Raša–Pula 2 1966., DV 2 × 110 kV Plomin–Raša 1970., DV 110 kV Plomin–Buje 1972., DV 110 kV Poreč–Rovinj 1985 (do 1989. pod naponom od 35 kV), DV (110) 2 × 220 kV Pehlin–Plomin 1985., DV 2 × 110 kV Pula Šijana–Pula Dolinka 1988., TS 110/35 kV Pula–Dolinka 1988., TS 110/35 kV Rovinj 1989., DV 110 kV Rovinj–Pula 1989., rekonstrukcija i proširenje TS 110/35 kV Pula Šijana 1989., DV 110 kV Buje – Buzet 998., TS 110/35//10(20) kV Katoro 1999.

Stari dalekovodi od 110 kV Pehlin–Matulji 2 i Matulji–Plomin 1 napušteni su 1985. nakon izgradnje i puštanja u pogon novoga DV od 2 × 220 (110) kV Pehlin–Plomin. S povećanjem potrošnje povećavala se i instalirana snaga transformacije u TS 110/ X kV u Istri. U tablici su podatci o instaliranoj snazi transformatora u Istri 1960–2000.

INSTALIRANA SNAGA UČINSKIH TRANSFORMATORA OD 110/X kV U ISTRI 1960., 1970., 1980., 1990. i 2000.

Izgradnjom novoga postrojenja od 35kV u Raši 1986. konačno je u toj trafostanici ukinut napon od 50kV. U samostalnoj Hrvatskoj, 1990-ih obavljene su revitalizacija i rekonstrukcije distributivnih i prijenosnih objekata uz uvođenje daljinskoga upravljanja, a završena je izgradnja TE Plomin II (→ termoelektrana Plomin). Područje pogona Buzet prešlo je 1992. u potpunosti na napajanje po naponu od 20kV. U dijelu TS Karojba postavljena je 1997. izložba (pripremio inž. Ivica Deranja) o razvoju elektrodistributivne djelatnosti u Istri, koja bi se trebala pretvoriti u muzej elektrodistribucije.

LIT.: Elektroistra u povodu obljetnice elektrifikacije 1900–’45, ’50–1990, Pula 1990; 50 godina Elektroistre, Pula 2000; J. Moser, Pregled razvoja elektroprivredne djelatnosti u Hrvatskoj 1875–2000., Zagreb 2003.

D. Brajković