flora

flora (lat. flos: cvijet; cvjetana). Procjenjuje se da u Istri raste oko 1500 biljnih vrsta srednjoeuropskoga, južnoeuropskoga, balkanskoga, sredozemnoga, sarmatskoga, dinarskoga, ilirskoga, kvarnersko-liburnijskoga i dr. podrijetla i postanka (→ vegetacija). O bogatstvu svjedoči usporedba npr. s Velikom Britanijom, u kojoj raste oko 1300 vrsta. No, poseban biljeg zavičajnosti tom području daju istar. endemi i određene rijetke biljke općenito hrv. flore. To su u prvom redu istarski zvončić (Campanula istriaca), koji obrašćuje plominske zidove i zidine, ali ga ima i na nekim Kvarnerskim otocima. Na Učki su još dvije endemične biljne vrste, učkin zvončić (Campanula tommasiniana), kojega nema drugdje u svijetu, i justinijanov zvončić (Campanula justiniana). Na Učki raste krški runolist (Leontopodium alpinum var. krasense), varijetet s Dinarskoga gorja, te hrv. žutika (Berberis croatica), endemična vrsta Dinarskoga gorja za koju se do nedavno držalo da pripada vrsti s obronaka Etne, i stoga je bila opisana pod imenom etnanske žutike (Berberis aetnensis). Na ćićarijskim pašnjacima i travnjacima raste tršćanski cvić (Gentiana tergestina), modrih cvjetova s rana proljeća i dr.

Na području Istre prvi put su utvrđeni i opisani npr. istarski kukurijek (Helleborus multifidus f. istriacus), istarski sprež, padlić ili petroke, istarska blijeda vučja stopa (Aristolochia pallida f. istriaca) i, odnedavno utvrđena, vrsta kaćunovica–istarska kukavica (Serapis istriaca), prvi put opisana 1997. – Od rijetkih vrsta hrv. flore u Istri raste Staehelinia dubia, poznata iz okolice Draguća, Cesara, Jurada, Huma i Račićkoga brega, jedinih sigurnih nalazišta te zapadnoeur. sredozemne vrste u Hrvatskoj koja u Istri doseže najistočniju granicu rasprostranjenosti. Kraj sela Bregi jedino je poznato nalazište vrste plućnjaka Pulmonaria australis u Hrvatskoj; tu raste također rijetka vrsta hrv. flore – bijela petoprsta (Potentilla alba), a na brijunskom otoku Sveti Jerolim vrlo rijetka biljka hrv. flore Ampelodesmus tenax (jedino joj je još nalazište u Hrvatskoj na Lastovu). Na obroncima Limskoga kanala nalazi se i općesredozemna biljna vrsta Thelygonum cynocrambe.

Od uresnih biljaka raste vrsta sunovrata (Narcissus radiiflorus), u Vodicama nazvana sugovice, i to na Učki (travnjaci oko Vele Učke), Ćićariji (Orljak, Vodice) i u juž. Istri (Golešovo), te dvije vrste ljekovita božura (Paeonia officinalis i nešto rjeđa Paeonia corallina) na širem podruju Ćićarije (Mune, Žejane) i Učke, na području šuma hrasta medunca i crnoga graba, najčešće mjestimično i na rubovima toploljubnijih bukovih šuma, ali i na kamenjarskim travnjacima. Najljepše su (u doba cvatnje) i najveće površine obrasle božurom na kamenjarskim travnjacima uz cestu između Trstenika i Raje Vasi, blizu Rašpora. Oko Žejana raste i pupavi ljiljan (Lilium bulbiferum). – Od aromatičnih i ljekovitih sredoz. vrsta u Istri (osim na zapadnim i sjeverozap. obalama) i drugdje u primorskoj Hrvatskoj raširena je ljekovita mirisna i medonosna kadulja ili slavulja (Salvia officinalis), nastala na prostoru Dinarida, koja se zbog svojih svojstava, osobito zbog ljekovitosti, poznate još u rim. doba, uzgaja u mnogim zemljama. Aromatični lovor ili javor (Laurus nobilis) udomaćio se u širem opatijskom području u samoniklim šumama i šikarama hrasta medunca i bijeloga graba, u pojasu od morske obale do visine od 200–300m, zatim na području Voloskog, Lovrana, Ike i Ičića te po šikarama i šumama sve do Brseča. Od morske obale duboko u unutrašnjost približno do 600mnadm. vis. raste aromatični i medonosni vrisak (Satureja montana), kojega se listovi upotrebljavaju i kao začin. U nižim pak područjima, također prodirući dublje u unutrašnjost, veće prostore zauzima smilje (Helichrysum italicum), žutih glavićastih cvatova ugodna mirisa. U okolici Bala, na obroncima Sisola, uz cestu Brseč–Plomin, raste mirisna biblijska biljka sipan ili hisop (Hyssopus officinalis), koja cvate s proljeća, ali i s jeseni. – Od jestivih su biljaka divlja šparoga (Asparagus) i bljušt (Tamus communis) rasprostranjeni širom Istre, osim u bukovim šumama i na laporastim tlima sr. Istre. U vrijeme šparoga beru se i jestivi mladi izdanci veprine (Ruscus), zvane i leprina odn. bruškandul. Bljušt je jestiv dok je mlad, plodovi su mu otrovni, a podanak mu se upotrebljava u pučkoj medicini pri liječenju reumatskih bolesti. Hmelj (Humulus lupulus), kojega se plodnički cvatovi dodaju pivu radi okusa, ugl. raste u riječnim dolinama (Limska draga, dolina Mirne i dr.).

LIT.: D. Hirc, Floristička izučavanja u istočnim krajevima Istre, II, Učka gora i njezina okolina, Rad JAZU, 1915, 210; I. Šugar, Učka – novo nalazište runolista (Leontopodium alpinum Cass. var. krasense) (Derg.) Hay, Acta botanica Croatica, 1971, 30; L. Poldini, Atlante Corologico delle Piante Vascolari nel Friuli–Venezia–Giulia, Udine 1991; C. Pericin, Fiori e piante dell’Istria distribuiti per ambiente, Rovigno–Trieste 2001.

I. Šugar