Fogar, Luigi

Fogar, Luigi, biskup (Pevma kraj Gorice, 27.I.1882 – Rim, 26.VIII.1971). Nakon završenoga studija teologije u isusovačkom institutu u Innsbrucku 1907., zaređen je za svećenika te nastavio studij na rimskoj Gregorijani (1907 –08). Nakon toga je bio prefekt i prof. dogmatike u goričkoj bogosloviji, 1915–17. boravio u Ljubljani te 1917. doktorirao u Innsbrucku. Nakon toga bio je osobnim tajnikom goričkoga nadbiskupa i prof. crkvene povijesti u bogoslovnom sjemeništu do 1923., kada je imenovan tršćansko-koparskim biskupom. Stolovao je u Trstu u vrijeme uspona fašizma i nasilnoga potalijančivanja Slovenaca i Hrvata. Zauzimao se za vjersku obnovu i miran suživot Hrvata, Slovenaca i Talijana, širio je Katoličku akciju, karitativnu djelatnost i tražio da sjemeništarci u njegovoj biskupiji uče također hrv. i slov. jezik. Branio je prava hrv. i slov. pučanstva pred vlastima, osuđivao je nasilja nad netalijanskim svećenicima i vjernicima. S drugim biskupima Julijske Venecije tražio je od drž. vlasti slobodnu uporabu materinskog jezika u bogoslužju i u vjeronauku te s takvim zahtjevima tražio prijam kod Sv. oca, tal. ministra unutrašnjih poslova i B. Mussolinija, kojemu je 1932. uputio prosvjed. Lokalni tisak pisao je protiv njega, osobito 1930–34., pokušavajući ga zaplašiti i zaustaviti. God. 1936. morao se zahvaliti na biskupskoj časti u Trstu i Kopru, na kojoj ga je 1938. naslijedio A. Santin. Povukao se u Rim, gdje je živio kao naslovni biskup Patrasa, te obnašao mnoge visoke crkv. dužnosti, ali je i dalje pratio ljudska i vjernička prava u juž. Tirolu i Julijskoj Veneciji.

LIT.: B. Milanović, Moje uspomene, Pazin 1976; G. Fornasir, Un vescovo scomodo in epoca fascista a Trieste, Trieste 1980; F. Semi, Istria e Dalmazia. Uomini e tempi, I, Istria e Fiume, Udine 1992.

I. Grah