fontik

fontik (tal. fondaco, mlet. fontego: tržnica , dućan, skladište), srednjovj. naziv za zgradu ili kompleks zgrada koje su služile za odlaganje robe i smještaj stranih trgovaca, a u istar. gradovima naziv spremišta za brašno i žitarice kojima se stanovništvo hranilo u slučaju gladi. Mletačka, pizanska i genovska trgovina u glavnim sredozemnim lukama temeljila se na sustavu fontika. U Mletačkoj Republici seljaci su fontiku morali prodati 30 posto uroda po cijeni nižoj od tržišne. Poznati fontici u Veneciji: Fondaco a S. Silvestro (1178), Fondaco dei Tedeschi (1288), Fondaco dei Turchi (XVI.st.), Fondaco a S. Margherita (1704). Jedan od najvažnijih istar. fontika bio je u Kopru. Imao je predsjedništvo, izabrano od Velikoga vijeća, koje je određivalo količinu i kakvoću žita te njegovu cijenu; blagajnika, koji je vodio financijsku knjigu; fontikara, koji je prodavao žito i brašno; revizora, koji je davao savjete vezane za količinu žita i brašna. Stari f. u Rovinju bio je osnovan u XV.st., a novi 1680. Posuđivao je i sjeme za sjetvu. Imao je vlastiti statut. Ukinut je 1810., kada su njegova sredstva pripala općini.

LIT.: B. Benussi, Storia documentata di Rovigno, Trieste 1962; G. Tassini, Curiosità veneziane, Venezia 1970; G. Poli, Il fondaco di Capodistria, Pagine Istriane, 1972, 33; M. Bertoša, Istra: Doba Venecije (XVI.–XVIII. stoljeće), Pula 1995.

S. Bertoša