Franjevački samostan Pohođenja Blažene Djevice Marije u Pazinu

Franjevački samostan Pohođenja Blažene Djevice Marije u Pazinu, samostan male braće utemeljen bulom pape Siksta IV. Inter cetera 1481. na molbu »kapetana, njegova pomoćnika, sudaca i svih stanovnika grada Pazina u Istri« i na preporuku cara Fridrika III. Izgrađen je podalje od kaštela i njegova podgrađa, uz crkvu koja je prvotno bila manja, građena u kasnogotičkom slogu i posvećena Blaženoj Djevici Mariji od Milosti. Jednobrodna crkva dva puta je produživana i iznutra preoblikovana u baroknom slogu. Oltarni prostor očuvan je u kasnogot. stilu, a u njemu je poliptih Girolama da Santacrocea (iz 1536). Mramorni je oltar iz XVIII.st. (D. Cavalieri). Utemeljili su ga franjevci Dalmatinske provincije sv. Jeronima, a više je puta mijenjao provincije. God. 1559. prešao je u sastav Bosansko-hrvatske provincije, 1687. Kranjske provincije, 1708. Hrvatsko-kranjske provincije, 1900. Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda, 1919. Slovenske provincije sv. Antuna; 1924. Venecijanske provincije sv. Antuna, a 1949. ponovno je u provinciji sv. Jeronima. Već u XVI.st. u njegovu su sklopu djelovale bolnica, ljekarna i knjižnica, 1781–1834. pučka škola, a potom c. i k. gimnazija (1836–73). U samostanskoj se knjižnici čuva nekoliko inkunabula i mnogo starih knjiga, a u arhivu isprave ugl. od XVII.st. Samostan je stradao u doba franc. vlasti, kada je bio pretvoren u vojarnu i vojnička skladišta, te 1943., kada je bio utočištem Pazinaca (tada je na njegovim vratima ubijen gvardijan Giuseppe Ongaro). Obnovljen je 1986–89.

LIT.: M. Bartolić, Crkva u Istri. Osobe, mjesta i drugi podaci Porečke i Pulske biskupije, Pazin 1999.

R.