glad

glad, kompleksni organski poremećaj koji se, osim u ljudskom organizmu, ogleda i u društv. životu, gosp. djelatnosti i svekolikim djelatnim očitovanjima opstojnosti čovjeka i ljudskih skupina. Glad je univerzalna pojava, nazočna i u istar. prošlosti u razdoblju od XV. do druge pol. XIX.st. Potresna zbivanja, serije nevolja, poput ratova, nestašica, klimatskih poremećaja, iseljavanja stanovništva, neobrađivanja oranica i širenja pustopoljina, praćena su sveopćom pojavom gladi. U nekim je skupinama istar. stanovništva lako uočljiva »privremena glad« (rezultat prolazne nestašice), no u najugroženijima – koje desetljećima ne uspijevaju oživjeti proizvodnju i uspostaviti narušeno životno ravnotežje – dominira »okultna/skrivena glad«, odnosno trajna pothranjenost. Ta druga – zbog izostanka bitnih prehrambenih elemenata, poput bjelančevina, vitamina, masnih kiselina i desetak potrebnih minerala – teško pogađa ljudski organizam i nanosi mu golema i dugotrajna biol. oštećenja. Tjelesna se energija troši za održavanje elementarnih životnih funkcija, pa otud drastično smanjivanje radne sposobnosti. Ta notorna medicinska činjenica pridonijela je u Istri prošlih stoljeća (u izvješćima mlet. rektora, potom i u tal. građanskoliberalnoj, nac. i nacionalističkoj historiografiji i publicistici) stvaranju političko-nacionalnog stereotipa o »lijenim seljacima« slavenskoga (hrvatskog) etnosa. Mnogobrojni podatci iz arhivskih vrela svjedoče o godinama gladi, kroničnim nestašicama i njihovim dugotrajnim posljedicama od sr. vijeka do konca XIX. st. Serijom nevolja Istra je bila pogođena oko pol. XIV.st., zatim u doba ratnih sukoba između Venecije i akvilejskoga patrijarha (1470–72), sve do konca XV.st. Prva dva desetljeća XVI. i XVII.st., praćena Ratom Cambraiske lige i Uskočkim ratom, obilježile su i nestašice i umiranja od gladi. Događalo se to i za dugotrajnih političkih kriza i surovih ratova na Jadranu i u Sredozemlju (1659–69. i 1702–10). Višegodišnjim uzastopnim propastima ljetina uz pojavu gladi pridonosili su i klimatski poremećaji i gosp. recesije (1711–40., 1763–82), ne samo u doba Mletačke Republike već i pod austr. vlašću 1816–18. te 1870. Puno arhivskih podataka sačuvalo se o istar. odjecima nekih pandemija gladi u Europi. God. 1709 (nazvane Anno calamitoso) promjena klimatskih ciklusa izazvala je nerodne godine i propale ljetine. One se, jer to je i doba Rata za španj. naslijeđe, zbivaju istodobno s blokadom istar. luka i pljačkom koju je provodila soldateska. Sačuvali su se potresni opisi smrti ljudi, uginuća stoke, pozeba maslina i vinove loze. Gradske vlasti (u Puli, Rovinju, Poreču, Novigradu, Kopru, Izoli i Piranu) povremeno su uspijevale kupiti žitarice od prijevoznika iz albanskoga priobalja, Ulcinja i Dalmacije (bastimenti d’Albania, da Dolcigno e dalla Dalmazia) i donekle opskrbiti spremišta (fontici). No godine gladi koje su nastale pretvorile su seljake i gradsku sirotinju u trajne dužnike. Još koncem 1740., kada je Istrom zavladala još jedna epidemija gladi, vodili su se sudski sporovi oko vraćanja posuđenih žitarica. »Strašna neman gladi« (mostro orrendo della fame), praćena pjegavcem (tifo petecchiale) i drugim bolestima, Istru je osobito teško pogodila 1816–17. Velika glad, bijeda i oskudica (fames/miseria/inedia) izazvale su golem pomor stanovništva i ostavile dugotrajne i teške posljedice. Neishranjeno stanovništvo bilo je podložnije raznim bolestima, čime je iznova započinjao ciklus nevolja. Za svog boravka u Trstu Juraj Dobrila u više navrata je skupljao pomoć i slao je u Istru kako bi se ublažile posljedice gladi. Opterećeni dugovima i prisilnim vraćanjem novca, mnogi su se seljaci, da bi preživjeli, hranili korijenjem biljaka, radili za hranu kod zemljoposjednika ili se iselili u druge europske i prekomorske zemlje. Izvješća župnika potresno svjedoče o drami seljačkog svijeta, najmnogobrojnijeg dijela istar. populacije. »Plač, suze i škripanje zubi« gladnih župljana dopirali su do župnika koji im često ni sam nije imao pružiti drugo doli riječi ohrabrenja i utjehe. U suzbijanju gladi odlučujuću je ulogu imalo poboljšanje poljop. proizvodnje i uvođenje novih polj. kultura (npr. kukuruza, potom i krumpira). Koncem XIX. i poč. XX.st. na veći standard stanovništva utjecao je odljev u velika urbana središta i u prekomorske zemlje, kao i jačanje djelatnosti iz sekundarnoga i tercijarnog sektora u samoj Istri. No krize u uzgoju pojedinih poljop. kultura (npr. vinogradarstvo), ratne okolnosti i elementarne nepogode izazivale su i poslije (npr. 1917) velike nestašice hrane. Nedostatak živežnih namirnica u XIX. i XX.st. poglavito je pogađao donji (kolonatski) sloj seoskoga stanovništva, koji je znatan dio prinosa (od 1/3 do 1/2) morao davati vlasnicima zemljišta. Tek potkraj XIX. st. – organiziranjem poljop. zadruga i kreditnih zavoda (posujilnica) te održavanjem poljop. tečajeva i sl. – položaj seljaštva donekle se popravio. Otvaranjem mogućnosti zaposlenja i u drugim granama (rudarstvo, zanatstvo, promet) smanjila se drama gladi, no ona je na istar. selu ostala problem sve do pol. XX.st.

LIT.: V. Stipetić, Prijeti li glad?, Zagreb s. a. [1976]; M. Bertoša, Istarske gladne godine (1709 – 1740), u: Jurina i Franina, Pula 1981; J. Delumeau, Y. Lequin, Les malheures des temps. Histoire des fléaux et des calamités en France, Paris 1987; M. Bertoša, »Lienteria cronica« e »Febbre consuntiva«. La fame, il tifo petecchiale e la morte a Cittanova nel 1817, ACRS, 1988–1989, 19; isti, Glad i kriza mortaliteta godine 1817. Istarski mikrokozmos i evropski kontekst, Rad JAZU, knj. 445, Zagreb 1989; J. Georgelin, Venise. Le climat et l’histoire, Studi Veneziani, Pisa, 1989, 18; M. Bertoša, Žitarica s agrarne margine. Formenton / grano turco ili turkinja u Istri od 17. do početka 19. stoljeća, u: Zbornik Mire Kolar-Dimitrijević. Zbornik radova povodom 70. rođendana, Zagreb 2003.

M. Bertoša