glazbeni kodeksi Pulske biskupije

glazbeni kodeksi Pulske biskupije, obredne rukopisne knjige, u kojima se nalaze i glazb. zapisi, nastale u Pulskoj biskupiji, odn. naručene ili kupljene za nju. Najstariji je takav notirani kodeks misal koji se pod nazivom Liber sequentiarum et sacramentarium čuva u samostanu franjevaca konventualaca u Šibeniku. Dovršen je oko 1070. u bavarskom skriptoriju Tegernsee, vjerojatno za uporabu u bazilici sv. Tome apostola u Puli, na što upućuje analiza njegovih dijelova: sekvencijara, kirijala, ofertorijala, sakramentara. Pisan je na pergamentu (170 listova) kosom ovalnom karolinškom minuskulom. Notirani su mu sekvencijar, kirijal i ofertorijal, i to južnonjem. adijastematskom neumatskom notacijom; notacija sekvencijara najsličnija je dvostupčanom tipu notacije u misalima XI. i XII. st. iz Einsiedelna. Najveći dio knjige, sakramentar, u koji je uključen cijeli gradual (knjiga s napjevima misnoga proprija), nije notiran. Na posljednjem listu misala nalazi se naknadno dodan popis svetačkih relikvija i molitve u čast sv. Mavra te molitve poklona Sv. križu pisane vjerojatno neposredno nakon što je kodeks dovršen, dakle na kraju XI. st. U sekvencijaru je izbor posljednica ugl. onakav kakav je uobičajen u južnim njem. zemljama, npr. sekvence Armonia concinnans, u čast sv. Tome apostola, patrona biskupije, i Laude condignissima, u čast sv. Nikole (koja se nalazi još samo u nekoliko bavarskih rukopisa). U misalu je zabilježen rijedak trop Glorije Climmatybus quadris, koji je nastao u Regensburgu, a još se nalazi tek u osam glazb. rukopisa bavarskoga i sanktgallenskoga područja, te je njegova prisutnost u toj knjizi jednim od dokaza da je prepisana u srednjovj. bavarskom području. Analizom dijela misala koji sadrži molitve (sakramentar) i popisa svetačkih relikvija na zadnjem listu kodeksa otkriveno je nekoliko slojeva sanktorala: južnonjemački, akvilejski i lokalni istarski. Na istar. sloj upućuje činjenica da je najistaknutiji svetac toga misala sv. Toma apostol, zaštitnik Pulske biskupije, čiji je iluminirani inicijal na poč. prve misne molitve najveći u kodeksu, te da su drugi istaknuti blagdani upravo oni uobičajeni u istar. Crkvi, koja je u to vrijeme bila pod jurisdikcijom akvilejskog patrijarha. To su sv. Mavro, Blažena Djevica Marija, sv. Mihovil, sv. Hermagora i Fortunat (zaštitnici Akvilejskog patrijarhata), sv. Donat (zaštitnik Cividalea), sv. Vincencije, sv. Nicefor (pićanski biskup), sv. Vid, sv. Julijan, sv. Julijana i dr.

Skupini liturgijskih rukopisa potonjih stoljeća pripada misal iz XIV. st. koji se čuva u Gradskom arhivu u Augsburgu (fond Reichsstadt, rukopis br. 202). Kodeks je pronađen u tom arhivu na kraju II. svj. rata, te se drži da je tamo dospio kao »ratni plijen« iz Pule. Njegov kalendar s popisom svetačkih imena nedvojbeno upućuje na to da je pisan za Pulsku biskupiju i da je u njoj bio u uporabi. Pretpostavlja se da su se njime služili članovi katedralnoga kaptola koji su slavili misu u pulskoj katedrali ili u tada susjednoj bazilici sv. Tome. Pripada skupini misala prema običaju Rimskoga dvora (secundum consuetudinem Romanae curie), pisan je mješavinom pisma tipa textualis i bastarde, a notiran kvadratnom notacijom. Na njegovu se početku nalazi ulomak, pisan beneventanom, s misnim napjevima za 21., 22. i 23. nedjelju nakon Duhova notiranima beneventanskom notacijom. Na kraju je kodeksa dvolist lekcionara iz kraja XII. ili poč. XIII. st., pisan beneventanom kakva se razvila u Bariju te notiran beneventanskom notacijom. U tim je ulomcima uočljiv franački utjecaj, a drži se da su oba mogla nastati na istar. području, odn. u samoj srednjovj. Puli. Kalendar koji stoji na poč. kodeksa i nije izvornim dijelom rukopisa nego je naknadno uvezan, navedenim blagdanima, odn. svetkovinama, kao što su posveta crkve Marijina Uzašašća, koja se u srednjovj. Puli slavila 30. IX., ili posveta crkve sv. Tome apostola, koja se slavila 1. X., pokazuje tadanji profil slavlja svetaca u Pulskoj biskupiji. To su bili lokalni sveci i zaštitnici štovani na istar. području, npr. sv. Toma apostol, slavljen u trima različitim blagdanima, sveci Mihovil, German (pulski mučenik), Mauro, Oton, Flor, Just, Dimitrije, Juraj, Teodor, Vid, Hermagora i Fortunat, Kvirin, Viktor, Julijan Istarski, Martin, Sever, svetice Foška i Maura, Eufemija i dr., zatim ravenski i dr. tal. sveci te sveci udaljenih franačkih područja.

Među notiranim ulomcima rukopisa dragocjen je također ulomak časoslova koji se čuva u franjevačkom samostanu u Pazinu, pisan kurzivnom goticom, a notiran gotičkom neumatskom notacijom kakva se uobičajila u Metzu na kraju XIV. i poč. XV. st., pisanom na notnom crtovlju (sustavu) od pet crta. Notirani su napjevi Velikoga četvrtka, i to antifone Zelus domus tuae, Deus meus eripe me, te responzoriji In Monte Oliveti, Tristis est anima mea.

U arhivu pulske katedrale čuvaju se tri velike liturgijske glazb. korske knjige s kraja XV. i iz XVI. st. za koje se pretpostavlja da su bile u uporabi u bogoslužju katedrale u Puli: dva graduala kirijala pisana na pergamentu, s dodatkom nekoliko listova pisanih na papiru na prijelazu iz XVII.st. u XVIII.st., i časoslov. Te knjige svjedoče o uvedbi rimskog obreda u pulsku katedralu. Notirane su kvadratnom koralnom notacijom na sustavu od četiriju crvenih crta. Bogato su iluminirane, prevladavaju zlatna, crvena i plava boja, a inicijali na poč. misnih introita gl. blagdana najčešće su urešeni vitičastim motivima.

Prvi je gradual do 100. lista pisan na pergamentu, rukom jednoga prepisivača, a dio od 100. do 110. lista pisan je na papiru i naknadno uvezan zajedno s pergamentnim dijelom knjige. U tome drugom dijelu graduala zapisano je petnaestak misnih obrazaca (rubrika) za različite svetkovine. Na 89. listu verso zabilježen je i notiran tropirani misni napjev Gloria in excelsis Deo; riječ je o tropu Spiritus et alme, koji je od XV. st. raširen i vrlo omiljen u mnogim eur. biskupijama, te se nalazi u mnogim liturgijskim glazb. kodeksima. Drugi gradual, znatno bogatije iluminiran, koji počinje rubrikom Incipit antiphonarium secundum Romanum curiam, od 231. do 238. lista također ima umetak s notiranim napjevima, pisan na papiru.

Brevijar koji se čuva u katedrali sadrži samo oficije blagdana propisanih liturgijskim kalendarom: Došašća, Božića, Bogojavljenja, Cvjetnice, Uskrsa i Duhova, a slavlja svetaca potpuno nedostaju.

Ta tri glazb. kodeksa, iako su pisana prema unificiranomu obredu Rimskoga dvora, konkretni su predlošci za rekonstrukciju kasnosrednjovj. liturgijske glazb. prakse u Pulskoj biskupiji, koji istodobno navode na pretpostavku da je u pulskoj stolnici mogla postojati određena skriptorska (prepisivačka) i iluminatorska aktivnost.

LIT.: H. Delahaye, Saintes d´Istrie et de Dalmatie, Analecta Bollandiana, Bruxelles, 1899, 17; R. Kottje, Beneventana-Fragmente liturgischer Bücher im Stadtarchiv Augsburg, Mediaeval Studies, Toronto, 1985, 47; B. Schimmelpfennig, Heilige kennen keine Grenzen, Überlegungen zu einem Kalendar aus Pula (Istrien), u: Grenzen erkennen – Begrenzungen überwinden. Festschrift für Reinhard Schneider zur Vollendung seines 65. Lebensjahrs, Sigmaringen 1999; H. Breko, Nepoznati srednjovjekovni glazbeni kodeksi pulske katedrale, Arti musices, 2002, 33, 1.

H. Breko