glazbeno stvaralaštvo nadahnuto istarskim folklorom

glazbeno stvaralaštvo nadahnuto istarskim folklorom. Glazb. djela u kojima skladatelji rabe značajke i sastojke istarsko-primorske nar. glazbe mnogobrojna su i stilski raznolika. M. Brajša Rašan pokušavao je riješiti problem bilježenja i harmoniziranja osebujnih istar. nar. napjeva, koji po svojim osobinama ne odgovaraju temperiranoj ugodbi eur. glazbe. U zbirci Hrvatske narodne popijevke iz Istre (1910) harmonizirao je nar. pjesme iz Istre, Hrvatskoga primorja, s Krka i Cresa. Kako nije otkrio sustav koji bi omogućio primjenu i uporabu bitnih značajki te glazbe pri skladanju, ograničio se samo na pratnju originalnih dvopjeva. Ivan Matetić Ronjgov teoretski je riješio problematiku latentne harmonije istar. nar. napjeva i prvi je hrv. skladatelj koji je u svojim djelima pokazao kako ta glazba može biti temeljem umj. glazb. stvaralaštva. Njegova su istraživanja vođena, uz ostalo, željom da istarska nar. glazba uđe u umj. glazb. stvaralaštvo kako bi ga obogatila »svojim nadasve zanimljivim arhaičnim osebujnostima« (Čakavsko-primorska pjevanka, 1940). U zborskim je skladbama Ćaće moj (1933), Roženice (1935), Malo mantinjade v Rike na Palade (1951), Mantinjada domaćemu kraju (1954), Naš kanat je lip (1956) i Na mamin grobak (1959) te poslije i u drugim djelima pokazao da se elementi istarsko-primorske nar. glazbe mogu uvesti u tradicionalni kompozicijski slog. S. Zlatić prvi je hrv. skladatelj koji je elemente istarsko-primorskoga folk. glazb. izraza uveo i u instrumentalnu glazbu: Balun za obou, engleski rog, alt-saksofon i fagot (1936), Tri simfonijska plesa za komorni orkestar (1934–39), Istarska suita za mješoviti zbor (1934), kantata Grudo motovunska! (1945., zadnja verzija 1968), Duhački kvintet (1936., prerađen 1950), Pazinska zvona za orkestar (1975). U svojim većim djelima nije upotrebljavao izvorne citate istar. nar. glazbe, nego je na njezinim značajkama gradio vlastiti izraz. Među drugim hrv. i slov. skladateljima koji su se nadahnjivali nar. glazbom bili su Fran Lhotka (Mala suita za 4 flaute, 1928), Božidar Širola (opera Citara i bubanj, 1929; Bodulski kvartet, 1933), Pavel Šivic (Istarska suita za violinu i glasovir, 1940), Natko Devčić (Istarska suita, 1948., opera Labinska vještica 1957), Dragutin Savin (balet Balada, 1954), Boris Papandopulo (Čakavska suita za mezzosopran i glasovir, 1955., prerađena i za orkestar; Istarske freske, 1973), Danilo Švara (Sinfonia in modo istriano, 1957), Tihomil Vidošić (opera Stari mladić, 1959), Anton Dobronić, Ivo Lhotka Kalinski, Karol Pahor, Vjekoslav Gržinić, Josip Kaplan, Ivo Kirigin i dr., a od suvremenih istar. skladatelja Massimo Brajković, Branko Okmaca, Đeni Dekleva-Radaković i dr. Puljanin Nello Milotti istar. se glazb. folklorom koristi ne samo u području ozbiljne glazbe nego i u skladbama zabavnoga karaktera.

L. Duraković