Gledališče Slovenskega primorja

Gledališče Slovenskega primorja, profesionalno slov. kazalište sa sjedištem u Kopru, koje je djelovalo 1954–57. Utemeljio ga je koparski NO od ukinutoga poluprofesionalnoga Slovenskoga gledališča Koper i profesionalnoga Gledališča za Slovensko primorje Postojna. Ansambl mu je bio sastavljen od 15 članova obaju zatvorenih kazališta. Ravnatelj je bio Oskar Venturini, umj. voditelj Djurdjica Flerè, redatelj i tehnički voditelj Srečko Tič, redatelj i organizacijski tajnik Igor Pelan, a poslije im se pridružio i redatelj Hinko Košak. Djelovalo je i kao putujuće kazalište za primorske kotare Kopar, Goricu, Postojnu, Sežanu i Tolmin. Izdavalo je Gledališki list (ukupno 19 brojeva), u kojemu su se objavljivali podatci o predstavama i gostovanjima, razgovori s autorima i režiserima, pisma s terena, amaterske rubrike, vijesti iz dr. kazališta i domaće kaz. vijesti, izvješća o radu i dr. Na svečanoj predstavi otvorenja izveden je tekst B. Krefta Krajnski komedijanti. Kazalište je prosječno prikazivalo više od 100 predstava u sezoni. Među najbolje primljenima bile su komedija kućnoga autora Vasje Ocvirka Tretje ležišče (1954//55), balet u koreografiji Vukosave Kumar-Hiti i Stanislava Hitija (1955/56), postavljen u suradnji s baletnom školom Gledališča, i drama T. Williamsa Steklena menažerija (1956/57). Zatvoreno je nakon 1. I. 1958. te krize u sezoni 1957/58., izazvane financ. teškoćama i novim zakonskim propisima. Gradska općina Kopar ponovno je utemeljila slov. profesionalno kazalište (Gledališče Koper–Teatro Capodistria) tek 1.I.2001.

Z. Lovec