Gočan

Gočan, prapovijesna gradina i srednjovj. naselje u juž. Istri između Barbana i Svetvinčenta (5kmistočno). Ime vjerojatno potječe od lat. naziva Caltianum, koji je označavao posjed neke bogate rim. obitelji. Kasniji su nazivi Galzana, Golzana, Golčan, te Gočan. Ostatci naselja nalaze se na uzvisini (374m), na kojoj su i ostatci prapov. gradine eliptična oblika s obrambenim zidom od velikih kamenih blokova. Naseljenost u rim. doba nije izričito potvrđena. Potkraj IV.st. ponovno je utvrđen, a novo naselje imalo je oblik kaštela čije su zidine bile izgrađene na prapov. temeljima, ali ojačane kulama četverokutna oblika. U sredini naselja bila je istaknuta kula četvrtasta tlorisa. Kaštel je istraživao B. Baćić 1951–52. Lokalno stanovnišvo ruševinu naziva Gradina ili Stari Gočan. Unutar grada prostor je bio organiziran u blokovima malih kuća sa stubištem, podređenim nepravilnom rasporedu uličica. Ispod zidina kaštela istražene su dvije sakralne građevine: jednobrodna predromanička crkvica s izduženim brodom, izbočenom plitkom polukružnom apsidom i dubokim svetištem (u njoj je pronađen ulomak grede s nasuprotno postavljenim užljebljenim šesticama), i romanička kapela s izbočenom polukružnom apsidom. Brojnost pronađenih predmeta svjedoči o bujnom višestoljetnom životu, a osobito je važna ranosrednjovj. keramika, koja se proizvodila u velikim količinama. Naselje je napušteno u razdoblju XII–XIV.st., vjerojatno u ratu 1329. ili u prvim srednjovj. kužnim epidemijama. Nalazi pokazuju slav. obilježje srednjovj. naselja i dokazuju postojanje Slavena u juž. Istri prije XI.st.

LIT.: M. Kos, Studija o Istarskom razvodu, Rad JAZU, 1931; B. Marušić, Kasnoantička i bizantska Pula, Pula 1967; F. Juroš Monfardin, u: Istra i sjevernojadranski prostor u ranom srednjem vijeku, Pula 1995.

R. Matijašić