Gračišće

Gračišće, naselje kraj Pazina (45°13′N; 14°01′E; 290m nad. vis.); 467 st. (2001); sjedište istoimene općine. Nalazi se na vrhu brežuljka iznad ceste Pazin–Pićan, visoko ponad vododerina koje se slijevaju u rijeku Rašu. Stanovništvo se bavi gotovo isključivo poljodjelstvom (vinova loza, žitarice, voće) i stočarstvom (goveda, svinje), a manjim dijelom radi u tercijarnim djelatnostima (Pazin). U posljednje vrijeme razvija se ruralni i izletnički turizam (Pješačka staza sv. Šimuna). Naselje gradinskoga karaktera vjerojatno je bilo napušteno u rimsko doba, a ponovno obnovljeno u kasnoj antici kao utvrda za zaštitu stanovništva u nemirnim vremenima. Prvi se put spominje 1199. kao Gallinianum, kad je župan bio neki Dražiha. Bilo je feudalni posjed akvilejskih patrijarha, zatim knezova Goričkih te je 1374. ušlo u sastav Pazinske knežije. Pripadalo je Pićanskoj biskupiji do njezina ukidanja 1788. U urbaru 1498. nosi ime Galiann, a u sljedećem (1578) dobiva naziv »gradića« (Städtl). U to je doba bilo jedno od najvažnijih naselja Knežije, po broju stanovnika veće, a po gospodarskoj moći snažnije i od Pazina. Stradalo je u ratovima Mlečana protiv Knežije 1508–10. i 1616–17., ali njegovi stanovnici bunili su se i protiv feud. gospodara (1636). U XIX. i XX.st. ostalo je izvan gl. prometnih pravaca, pa je stagniralo do danas. Srednjovj. zidine velikim su dijelom očuvane na zapadnoj, sjevernoj i ist. strani grada, uključujući zap. gradska vrata i kružnu kulu na ist. uglu (iz 1500). Kroz prolaz gradskih vrata ulazi se u ložu iz 1549., pokraj koje su fontik i prostor straže (danas prostor općinskih službi). Na početku maloga trga palača je Salamon, dvokatna građevina s gotički profiliranim prozorima na prvom katu, a renesansnim zaobljenim prozorima na drugom (oko 1570). Na trgu je zavjetna crkvica sv. Marije, koju je za Petra Beračića 1425. sagradio graditelj → Dento. Jednostavna je četverokutna tlorisa presvođena šiljasto-bačvastim svodom. U njoj su sačuvane zidne slike (oko 1430: Poklonstvo kraljeva, sveci, skica Navještenja). Na pročelju je preslica, a ispred njega poslije je dodan trijem s drvenim kasetiranim stropom. Sjev. stranu trga zatvaraju ostatci biskupskoga dvora (povremena rezidencija pićanskih biskupa) s tzv. biskupskom kapelom (sv. Antun Padovanski – sv. Fabijan i Sebastijan) iz 1381., obnovljena 1486. To je pravokutna jednobrodna kapela s poligonalnom apsidom, nadsvođena gotičkim rebrastim svodom. Gotička je i crkva sv. Eufemije, trobrodna bazilika s trima upisanim apsidama, građena 1383. te nekoliko puta obnavljana (1864., 1985). U njoj se nalazilo poznato romaničko drveno raspelo iz XIII.st. Župna crkva sv. Vida, Modesta i Krescencije trobrodna je bazilika izgrađena 1769. na mjestu prijašnje. Ima barokno pročelje, više kamenih i drvenih oltara, rezbarene korske klupe i više liturgijskih predmeta iz XVIII.st. U ulici Pod sv. Fumiju sačuvan je niz kuća iz XV.st., sa stambenim prostorom na katu kojemu se pristupa vanjskim stubištem te s konobom u prizemlju. U predjelu Potok sačuvane su obrtničke kuće iz XVI–XVIII.st.

R. Matijašić