gradeški patrijarh

gradeški patrijarh, pov. crkveni poglavar sa sjedištem u Gradu. Nakon langobardskoga osvajanja sjev. Italije 568. i zauzeća Akvileje, akvilejski se patrijarh Paulin (557–569) sklonio u obližnji Grado na biz. teritoriju, gdje se osjećao sigurnijim s obzirom na Langobarde i na papinstvo, s kojim je bio u zavadi kao vođa raskolnika (→ istarski raskol). Nakon što je u Gradu za patrijarha izabran katolik Kandidijan (607–612), raskolnički je kler na langobardskom području izabrao svojega patrijarha s jurisdikcijom nad biskupijama u langobardskoj državi, dok su gradeškomu patrijarhu ostali podređeni oni na biz. teritoriju (tako i istarski). Otad supostoje dva patrijarha (jedan u Gradu, drugi u Cormonsu, Čedadu i konačno u Akvileji), s tim da se obojica sebe nazivaju akvilejskim. Kandidijan se zajedno s istar. biskupima 607. pomirio s Rimom i priznao osudu Triju poglavlja. Tek je papa Grgur III., na rim. saboru 731., potvrdio podjelu dviju crkava prema postojećim polit. granicama između Bizantinaca i Langobarda. Crkv. nadležnost gradeškoga metropolita nad Istrom produžila se i nakon što su pokrajinu zauzeli Franci (tako je Fortunat sudjelovao na → Rižanskoj skupštini kao istar. metropolit), i trajala je sve do 827 (Sabor u Mantovi), kad su istar. biskupije ponovno podređene Akvileji. Rascjep → Akvilejskoga patrijarhata ostao je trajan, sve do njegova ukinuća 1751. Sjedište gradeškoga patrijarha preneseno je 1451. iz Grada u Mletke i tamošnji nadbiskup i danas nosi naslov patrijarha.

M. Levak